Nakon zapaženih uloga u dugovečnim serijama Sinđelići i Vojna akademija, i bioskopska publika je ovih dana dobila priliku da upozna Vučića Perovića, novu veliku nadu ovdašnjeg glumišta. Ovaj mladi glumac u aktuelnom filmu Bojana Vuletića, Rekvijem za gospođu J, upečatljivo je odigrao ulogu malo je reći nenametljivog i dobrohotnog Milančeta. Više o ovoj ulozi, pomenutom filmu i glumi u kraćem razgovoru pred vama.

Koja vam je sada, u ovom trenutku prva asocijacija pri pomenu Rekvijema za gospođu J.?

I dalje sam istog mišljenja da je to prvi projekat u kom sam se osetio kao glumac, sve drugo do sada je „samo“  bavljenje glumom.

Koliko vam je poetika ovog filma bliska, kao gledaocu i kao glumcu?

Ja mogu reći da je estetika ovog filma bliska mom senzibilitetu. Ona je razlog mog bavljenja ovim poslom i usko je vezana za ovakva ostvarenja. Ovima sam dao isti odgovor i kao „glumac“ i kao gledalac.

Kako je tekla saradnja sa Bojanom Vuletićem, rediteljem i scenaristom ovog filma?

Bojan je endemska biljka koja dobro odoleva vremenu u kom živi, jasno sledi svoju nit i put. Sa njim je lako raditi, jer on zna šta neće. I ovim putem želim da mu se zahvalim na prilici koju mi je dao. Hvala, Boki!

A kako je izgledala glumačka saigra sa Mirjanom Karanović i Jovanom Gavrilović, sa kojima ste mahom delili kadrove i scene?

Odgovor na ovo pitanje može da stane na šest kucanih strana. Kao i ovo prethodno uostalom. Šta da vam kažem nego da još imam sačuvane Zapise gospođe J, tačnije , svega onoga što mi je Mira znala reći tokom samog procesa. U Berlinu su je nazvali našom Meril Strip, nije li to dovoljno?! Jovanu znam od ranije, u isto vreme smo studirali, tako da ja znam ko je ona, a svi vi koji ne znate – brzo u BDP da gledate Moje dete!  Njihov rad dovoljno govori o njima. One znaju koliko ih cenim. Nadam se da nam ovo nije poslednji projekat koji smo radili zajedno.

Da li ste u Berlinu, na FEST-u ili sada kada je film stigao i u srpske bioskope, čuli neku posebno zanimljivu i neuobičajenu gledalačku opservaciju na temu ovog filma i/ili vaše uloge u njemu?

„Ovo je stvarno dobro.“  Da l’ je to odgovor svih onih dobronamernih, koji vape za dobrim projektima u Srbiji ili pak onih, destruktivnih kritičara koji iznose svoje mišljenje i onda kada ga nemaju i onda tražeći zamerke naiđu i na nešto što je STVARNO dobro, to je pitanje. Isto vidimo stvari, a različito ih tumačimo. To nam je usud.

Da li su Sinđelići bili dobra i dovoljna priprema za krupnije uloge i na velikom platnu i pristižu li nove ponude za uloge? I na čemu glumačkom radite sada?

Vidite, šta god mislili o toj seriji, ona jeste meni mnogo pomogla, a valjda i ja njoj. Bila je to moja prva uloga, prva prilika da se radi i uči uporedo sa studijama u to vreme i jedan dobar trening. Upoznao sam onoliko ljudi tokom tih pet godina snimanja, onoliko divnih ljudi! Bojana Vuletića sam i upoznao baš na snimanju prve sezone  Sinđelića, sada davne 2013. Tako da bi odgovor bio, dobra priprema jeste, a dovoljna nije. A da li je bila preporuka za dalje, to već nije pitanje za mene. Ipak nekom logikom mozemo doći i reći da su tek tada ljudi imali priliku da me vide. Sada snimam  Nemanjiće  i ko zna, možda i za to neko kaže: „Ovo je stvarno dobro.“

 Razgovarao: Zoran Janković