Ove sedmice naš gost u ovom kutku je Miroslav Karić, cenjeni kustos prestoničke galerije Remont, a odnedavno i umetnički ko-direktor galerije Artget. Uz to, Karić je ovih dana i član žirija u selekciji eksperimentalnog filma u okviru aktuelnog izdanja Martovskog festivala.

Ovaj strastveni filmofil obrazlaže svoj odabir sledećim rečima: „Volim i najčešće repriziram filmove Gorana Markovića, te je shodno tome i omiljeni domaći iz opusa pomenutog reditelja. Naravno, imam i malu muku šta izdvojiti, posebno iz perioda 1970-ih i 1980-ih kada ovaj naš vrsni autor snima niz kultnih ostvarenja kao što su Specijalno vaspitanje, Nacionalna klasa, Majstori, majstori, Već viđeno, Tajvanska kanasta… Neka ovaj put to ipak bude Već viđeno, Markovićeva maestralna filmska priča o Mihailu, nekada talentovanom pijanisti a sada nastavniku klavira čiji život postaje tragična borba sa duhovima prošlosti. Bezuspešni pokušaji da ostvari ljubavno-emotivnu vezu sa mladom i ambicioznom Olgicom i naposletku njeno neverstvo biće okidač za Mihailova prisećanja na traumatučne događaje iz mladosti, sve dublja poniranja u tamu nesvesnog, psihozu, opsesije i uvod u svirepi zločin. Radnja filma se odvija u dva prožimajuća narativna toka otkrivajući uzroke Mihailovih otuđenja od realnosti između ostalog i u široj hronološkoj slici društveno-političkih prilika u Jugoslaviji. Priču o urušavanju duševnog sveta glavnog protagoniste Marković zapravo daje kao svojevrsnu metaforu društvenog ambijenta sedamdesetih godina prošlog veka, krize i poljuljanosti sistema koje su nagoveštavale dramatični istorijski razvoj situacije i jednako košmarni, destruktivni kraj jedne zemlje. Marković kroz ceo film rediteljski vrlo vešto gradi tenziju i jezovitost Mihailove podvojene ličnosti i doživljaja stvarnosti, snažno podržane brilijantnim glumačkim ostvarenjem Mustafe Nadarević. Podsetimo, Već viđeno se pre desetak godina našao u knjizi  100 Evropskih horor filmova (100 European Horror Films),  koje je priredio filmski kritičar Stiven Šnajder, a objavio Britanski institut za film.“

 Zoran Janković