Milica Spasojević odigrala je 2008. godine glavnu ulogu u filmu Princ od papira, a od naredne sedmice, nakon svečanih premijera, moći ćemo da je i na redovnom bioskopskom repertoaru gledamo u Kozjim ušima, novom filmu istog scenarističko-rediteljskog dvojca (Vladislava Vojnović – Marko Kostić). Tim povodom odabira omiljenih domaćih filmova ove mlade glumice.

„Najviše volim filmove koji mogu da nasmeju gledaoca, da mu poprave raspoloženje. Mada volim i kad ti filmovi gledaoca nečemu nauče, prenesu mu neku važnu poruku, nešto objasne ili ga nateraju da se zamisli. Ako film ispunjava bar jedan od tih uslova, to je film koji ću odgledati više puta. Omiljeni domaći film? Ne mogu da se opredelim između Kako je propao rokenrol, Tri palme za dve bitange i ribicu i Parade. Svaki put kad gledam te filmove primetim ili naučim nešto novo.“

  1. Kako je propao rokenrol (omnibus Zorana Peze, Gorana Gajića i Vladimira Slavice) – jer se i ja bavim  muzikom, volim domaći rokenrol, a i film je sastavljen iz više manjih delova (što mi se uvek sviđalo, ako je dobro izvedeno), pa sam se odmah zaljubila.
  2. Tri palme za dve bitange i ribicu (Raša Andrić) – tu sam, pored ostalog, subjektivna jer je moj otac bio direktor fotografije na tom filmu. Čak se i ja pojavljujem, doduše, greškom, na kratko i daleko od objektiva: na kraju filma glavni glumci sede na plaži, a daleko od njih, u dubini kadra, neoštro, vidi se trudna žena sa filmskom klapom – moja mama! Ja sam bila u stomaku.
  3. Parada (Srđan Dragojević) je i tragična, sa jasnom, veoma ozbiljnom porukom. Osetljiva sam na sve nepravde, pa i na kršenje LGBTQ prava, pa sam, gledajući film na Sopotskom festivalu, prvo plakala od smeha, a posle od tuge i to dobrih dvadeset minuta i kada se film završio. Drago mi je što sam iz zemlje koja može da se bavi ozbiljnim, a i ne tako ozbiljnim temama, na komičan način i kroz specifičan smisao za humor. Nisu ljudi svuda na svetu takvi.

Zoran Janković