U programu Kanski klasici danas će biti prikazan film Skupljači perja,  legendarno ostvarenje scenariste i reditelja Aleksandra Petrovića, koje je  pre tačno pedeset godina upravo u Kanu premijerno prikazano i nagrađeno Velikom nagradom žirija.

Kao što smo već ranije pisali, nа inicijаtivu Jugoslovenske kinoteke, a u okviru uglednog progrаmа Kаnski klаsici, na 70. Kаnskom filmskom festivаlu biće prikazano remek-delo Aleksаndrа Sаše Petrovićа, Skupljаči perjа, u kome glavne uloge igraju doajeni srpskog glumišta: Bekim Fehmiu, Velimir Bаtа Živojinović i Oliverа Kаtаrinа. Za potrebe prikаzivаnjа u Kanu, Jugoslovenskа kinotekа je izrаdilа novu kopiju filmа koji je 1967. godine nаgrаđen Velikom nаgrаdom žirijа baš na tom festivalu. Skupljači perja će biti prvi srpski film u progrаmu Kаnski klаsici, zvaničnom progrаmu nаjuglednijeg svetskog filmskog festivаlа. Projekcija Petrovićevog filma zakazana je za 24. maj u dvorani „Bunjuel“ sa početkom u 21:30. Projekciji će prisustvovati i legendarna Olivera Katarina čiji će dolazak u Kan pomoći Filmski centar Srbije.

Ovogodišnja ponuda Kanskih klasika obuhvata šesnaest ostvarenja nastalih u periodu od 1946. do 1992. godine. Pored naših Skupljača perja, ove godine će biti prikazani i drugi filmski klasici, kao što su Uvećanje, Sav taj džez, Carstvo čula, Bitka za prugu… Jugoslovenska kinoteka je za ovu priliku pripremila novoizrađenu kopiju ovog filma, a ovde mora biti naglašeno i da je u pitanju prvi srpski film koji će biti prikazan u programu Kanski klasici.

Kao što je to počesto bivao slučaj sa srpskim i jugoslovenskim rediteljima iz te ere, Aleksandar Petrović, student prestižne filmske škole FAMU u Pragu, došao je do igranog filma preko podužeg niza mahom kraćih dokumentarnih ostvarenja. Nakon zanimljive ali ipak u dobroj meri rutinske ratne drame Jedini izlaz, koju je režirao zajedno sa Vickom Rasporom, Petrović je očarao filmski svet svojom maestralnom intimističkom i intelektualističkom duo-melodramom Dvoje, prikazanom i u Kanu 1962. godine. Nešto slično ponudio je i u jednako uspelom ostvarenju Dani (1963), dok je drastično drugačiju poetiku predstavio u silovitom antiratnom omnibus-filmu Tri (1965), zasnovanom na prozi  popularnog i cenjenog pisca Antonija Isakovića.

Nakon Skupljača perja, Petrović se vratio sličnom imaginarijumu u filmu Biće skoro propast sveta (1968), da bi se potom prihvatio zahtevne panevropske adaptacije klasika Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova, a potom i francusko-nemačke koprodukcije po prozi Hajnriha Bola, Grupni portret s damom (1977), sa Romi Šnajder u glavnoj ulozi.

Pozniji deo svoje rediteljske karijere bespoštedno je posvetio produkcijski veoma rizičnoj i problematičnoj ekranizaciji  Seoba Miloša Crnjanskog. Taj projekat do Petrovićeve smrti 1994. godine nije završen u vidu i opsegu u kojima je to ovaj vrli sineasta planirao.

Prizor iz filma Skupljači perja.

Na idejnom pa i na ideološkom nivou, film Skupljači perja se uklopio i u srpski i u jugoslovenski crni talas, odnosno, u ono što su u vidu prevratničkog udara, a putem filmske trake nudili mlađi autori koji su stvarali u posve drugačijim produkcionim okolnostima (Živojin Pavlović, Dušan Makavejev, Želimir Žilnik, Vojislav Kokan Rakonjac, Ljubiša Kozomora, Gordan Mihić…). Povrh toga, Skupljači perja su i u samoj Srbiji i Jugoslaviji bili ogroman komercijalan uspeh, pritom se dokazavši i kao nesumnjivo i dalekosežno referentan i uticajan film u decenijama koje su usledile, što je najočiglednije u slučaju nekolicine potonjih filmova značajnih autora mlađih generacija, koji su se na svoj način bavili životom i običajima do tada na filmu temeljno marginalizovane romske zajednice; pomenimo u tom smislu glasoviti Dom za vešanje Emira Kusturice, kao i Anđela čuvara Gorana Paskaljevića ili Guču Dušana Milića.

Skupljači perja u ovom osveženom ruhu i u godini ovog velikog jubileja bez daljnjeg predstavljaju snažan gledalački izazov i izvanredan povod za ponovni susret ili, za one mlađe ili docnije pristigle u filmofilski soj, prvi kontakt sa ponajboljim delom baštine srpskog i jugoslovenskog filma.

Zoran Janković,
filmski kritičar i urednik portala FCS