Kao što smo vas već izvestili, u zvaničnom programu ovogodišnjeg Filmskog festivala u Sarajevu (Sarajevo Film Festival) prikazan je i dugometražni dokumentarni film Vodič kroz crnu rupu reditelja Aleksandra Nikolića i Zlatka Pranjića. Ovom prilikom vam pažnju skrećemo na pohvale kričara za pomenuto britansko-srpsko-bosanskohercegovačko-hrvatsko ostvarenje.

Wendy Ide u svom prikazu za refrentno esnafsko i filmofilsko glasilo Screen Daily, naglašava da je Vodič kroz crnu rupu u isti mah „i portet jednog čoveka i, u izvesnoj meri, portet zajednice koja se promenila do neprepoznatljivosti“. Ona ističe i da ovaj prikaz života dugogodišnjeg migranta „stoji nasuprot brojnim aktuelnim filmovima koji su usredsređeni na sam čin migracije, na nužnost prelaženja granica, dok se Vodič kroz crnu rupu na zaniljiv način bavi životom nakon tog putovanja“. Ona naglašava da je sam glavni junak kreator vlastite tragedije, kao i da „crno-bela fotografija akcentuje mrak kojim se on kreće“. Ona predviđa da bi ovaj film mogao da naiđe na topao prijem tokom svog festivalskog pohoda, kao i da će biti posebno zanimljiv gledaocima sa Balkana.

Marko Stojiljkovićprikazu ovog filma za portal CineEuropa piše da je tema „migrantske tuge/migrantskog bluza“ u slučaju ovog ostvarenja „potpuno sveža“, te da ovaj film ima sve: „protagonistu, preokrete u zapletu, dosta stila, srce i dušu“, kao i „ispolirani narativ i vizuelni stil“. Stojiljković je opazio i „da su reditelji osećali udobno pokraj svog protagoniste„ i „da su znali šta da rade sa materijalom koji im je on obezbedio“. Autor ovog prikaza istakao je i da je „dizajn zvuka, koji se uglavnom sastoji od buke iz pozadine koju prekidaju oštri ritmovi, akcentuje napete scene a zanilmjiv je i odabir muzike, koji se kreće u rasponu od srpskog alternativnih rokera iz benda Goribor do melanholičnih bosanskih standarda iz domena sevdah zvuka“.

Sinopsis Vodiča kroz crnu rupu otkriva sledeće: „Sule Arnautović je pesnik i slikar koji skromno živi na Portobelo roudu, u Engleskoj. Njegov najveći san je da se jednog dana vrati u svoj voljeni rodni grad Banjaluku i prošeta se pored reke Vrbas, ali sam sebe neprekidno sabotira u pokušajima da ostvari taj cilj. U dubini duše Sule je svestan da zapravo treba da izgladi odnose sa sinom Tomom. Savršena prilika za to mu se ukazuje kada bosanskohercegovačka ambasada u Londonu ponudi da organizuje izložbu njegovih slika pod naslovom Vodič kroz crnu rupu. Datum izložbe je utvrđen, ali četiri slike na kojima Arnautović radi već vise godina još nisu gotove…“

Zoran Janković