Neverica zbog iznenadne smrti Uroša Stojanovića, reditelja filma Čarlston za Ognjenku, i dalje je jaka. Od Uroša se ovog puta opraštamo i u ovom kutku našeg portala. Reč je o njegovom odabiru pet najdražih mu filmova iz fundusa domaćih/srpskih filmova, koje je tako strasno i istrajno voleo i u kome je ostavio zbilja dragocen trag; odabir koji sledi objavljen je kao deo šireg teksta u magazinu Huper, u februaru 2008. Urednici portala Filmskog centra Srbije zahvaljuju se dramaturgu i scenaristi  Dimitriju Vojnovu na pomoći u izradi i predstavljanju ovog teksta.

Uroševih pet:

1. Brat Doktora Homera, Žika Mitrović

Vrlo mi je teško da pišem o ovom filmu. Brat Doktora Homera je, jednom rečju, savršen. Ovo je film koji bi Sem Pekinpo snimio na Kosovu.

2. Zenica, Jovan Živanović i Miloš Stefanović

Ovaj film je najbolji dokaz da tema i okvir u koji je priča smeštena nisu ono što film čini musavim đubretom. Priča o problemima inženjera u fabričkom krugu u sred bosanske vukojebine, i danas pleni snažnim likovima, izuzetnom likovnošću i atmosferom koja priziva u sećanje najlepše momente iz filmova Džona Forda. Dvoumio sam se izmedju ovog filma i filma Uzrok smrti ne pominjati Joce Živanovića, ali je Uzrok smrti diskvalifikovan zato sto u njemu igra Olivera Katarina, a to je, ipak, nepravedna prednost.

3. Bilo koji film Vladimira Pogačića

Od raspada bivse Jugoslavije, strucnjaci i „stručnjaci“ novih državica, besomučno su pokušavali da prekroje istoriju filma, dokazujući da jugoslovenski film nikada nije ni postojao, i izmišljajući svoje nove lokalne istorijice. U tom prekrajanju, svima je bilo najlakše da preskoče i izostave Vladimira Pogačića, jednog od najvećih, ako ne i najvećeg autora na ovim prostorima. Iz političkih, nacionalnih i estetskih razloga, Pogačić se nikako ne uklapa ni u jednu od tih novih istorija. Ali, ovaj prefinjeni autor je iza sebe ostavio delo koje ni malo ne zaostaje za najvećim rediteljima svog vremena. Pukotina raja, Sam, Veliki i mali, Anikina vremena, Subotom uveče – svaki od ovih filmova podjednako zaslužuje da se nađe na ovoj listi.

4. Buđenje iz mrtvih, Miloš Radivojević

Prilično je veliki blam za generacije i generacije srpskih reditelja to što najhrabriji i najbezobrazniji mladi autor u zemlji ima 69 godina. Maestralno Buđenje iz mrtvih bi bilo klasik kad god da je nastalo, ali činjenica da je ovakav film snimljen u najgorim godinama za srpsku kinematografiju, čini ga jos vrednijim.

5. Šejtanov ratnik, Stevan Filipović

Sasvim je moguće da srpski film nema nikakvu budućnost, ali ako je, ipak, ima, ovo je prvi film te budućnosti.“

Zoran Janković