U sredu, 7. decembra, počinje ovogodišnji, deveti Međunarodni festival LGBT filma „Merlinka“. Festival će otvoriti, baš kao što je letos bio slučaj i sa Pulskim filmskim festivalom, hrvatsko ostvarenje Lavina. Upravo tim povodom smo malo porazgovarali sa rediteljem ovog festivala, Stanislavom Tomićem.
Kome se ponajpre obraća Lavina?
Lavina se obraća svim ljudima koji se žele nasmijati, oni koji žele biti depresivni ne bi trebali gledati ovaj film nego bi trebali odabrati neki od mnogih drugih filmova koji će im u tome pomoći.
Da li bismo Lavinu mogli da okarakterišemo (i) kao polemičku, društveno osvešćenu komediju karaktera?
Od svih ovih epiteta mogu za ovaj film prihvatiti jedino da je komedija. Nije nam bila namjera ni sa kim polemizirati niti se društveno angažirati.
Da li je film tokom nastanka imao institucionalnu pomoć države i, ako jeste, da li je to i u kojoj meri uticalo na njegov sadržaj i njegovu bit?
Lavina je nastala kao potpuno nezavisan (vrlo) niskobudžetni film u privatnoj produkciji financiran privatnim novcem i entuzijazmom ekipe pa o nikakvom uplitanju izvana ne može ni biti riječ. Takav okvir omogućio nam je da budemo potpuno slobodni ne samo od neke potencijalne cenzure nego i od autocenzure i da donosimo ponekad sulude odluke koje se možda inače ne bi usudili donijeti. Ovako smo sa zezancijom išli do kraja jer jedino što smo mogli izgubiti je naš ugled a u mom slučaju to mi se nije činio bogzna kako veliki ulog. Mogu reći da je Lavina film oslobođen ograničenja koje nam nameću dobar ukus i zdrava pamet.
Kako Lavina prolazi tokom distribucije u hrvatskim kinima? Dolaze li do vas impresije i tzv. civilnih gledalaca?
Lavina u kinima prolazi osrednje kao i većina hrvatskih filmova. Glavni razlog tome (budući da kvaliteta, kao što znamo, nema nikakve veze s gledanošću) je činjenica da hrvatska publika ne vjeruje da ih domaći film može zabaviti i nasmijati. To su mi potvrdile reakcije upravo tih, kako ih zovete, civilnih gledalaca. Tih reakcija, na moje iznenađenje, dobio sam više nego za ikoji moj prethodni uradak. Poznati i nepoznati ljudi ovaj put imali su mi se potrebu javiti, osobno ili preko društvenih mreža više nego ikad dosad i njihov komentari su više nego pozitivni. Uglavnom se mogu svesti na nešto tipa: „Jedva smo se odlučili otići u kino, očekivali smo neki davež, nismo vjerovali da ćemo se toliko zabaviti, hvala vam na smijehu“.
Vaš će film otvoriti ovogodišnje izdanje festivala „Merlinka“, te, prija li vam taj okvir queer filma za Lavinu?
Drago mi je da je još jedan festival nakon Pule odlučio prikazati Lavinu baš na otvorenju. Mislim da Lavina nije neki tipičan queer film iako čak nisam siguran da znam što je to tipičan queer film. Istina, Lavina jest film kojemu je jedna od glavnih tema homoseksualnost, ali on toj temi pristupa na prvenstveno humorističan način tako da je film rađen da bude pristupačan puno široj publici od one koju prvenstveno interesira queer film. Naravno da nemam ništa protiv da se film prikazuje i na queer festivalima, dapače nadam se da će film biti interesantan i toj publici a možda je i to put da dođe do šire distribucije u Srbiji što bi me jako radovalo.
A kako procenjujete tretman queer linkova i motiva u ex-Yu i današnjem post-YU, regionalnom filmu?
Možda nisam najbolja osoba za odgovor jer nisam dovoljno stručan po tom pitanju. Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put gledao neki film koji odgovara tom opisu. Prema tome pretpostavljam da ima još uvijek premalo filmova na tu temu kao što ima još jako puno tema i žanrova koji nisu dovoljno obrađeni na, kako se to kaže, ovim prostorima. Želim nam zato svima još puno filmova.
Razgovarao: Zoran Janković