U subotu, 16. decembra, u okviru ovogodišnjeg izdanja festivala Alteranative Film/Video, koji se upravo ovih dana održava u prostorima Doma kulture „Studentski grad“ na Novom Beogradu, u tamošnjoj maloj sali, biće priređena i retrospektiva „Sonja Savić“, posvećena eksperimentalnim i video-radovima čiji je autr bila ova naša cenjena i voljena glumica. Rerspektivu će pratiti uvodna reč Predraga Živkovića, urednika filmskog programa Galerije ‘Nadežda Petrović’ u Čačku.

Program:

  1. 12. | Subota
    17.00 | Mala sala
    Retrospektiva
    SONJA SAVIĆ
    Uvodna reč : Predrag Živković

SuperReal, Superstvarnost, 1997, 55 min.

Prvi srpski tenno vodvilj. Kompozitor – Miodrag Stojanović Čeza. Posvećen izbeglim srpskim intelektualcima prve ex Yu generacije, koji su, u zbegu, prekidajući studije, izbegavajući rat i krvoproliće otišli u svet u potrazi za egzistencijalnim minimumom. Dramaturgija, muzička produkcija i režija – Sonja Savić. Premijera u martu 1997, otvorila scenu „Pogon“ u Domu omladine.

Play, 1998, 22 min.

(Prve kompjuterske animacije Srđana Đileta Markovića). Posvećeno uniformama i studentima Beograda ’97. Produkcija glasa Boba Wilsona na gostovanju 1996. pri projekciji Hamleta, kada on prvi put scenski govori.  Predavanje „Art“ u Beogradu, i glas, te jedini zapis špice Miomira Grujića Fleke – kultne radio emisije Shishmish (B92). Premijera, Maribor, Kibla, 1997. Po pozivu galeriste Philla Nostara Collinsa 2004. film poslat na grupnu izložbu „Bgd – Alternative“ i zadržan u profesionalnom formatu u Muzeju moderne umetnosti u Brikstonu, London. Kompjuterske animacije, produkcija zvuka, dramaturgija i režija – Sonja Savić.

U proprartnom tekstu Predrag Živković, urednik filmskog programa Galerije „Nadežda Petrović“ u Čačku, istakao je sledeće: „Prvi autorski film Sonja Savić je realizovala 1996. godine. Do tada je već ostvarila preko 40 filmskih i televizijskih uloga. Najznačajniji reditelji ovih prostora (Srđan Karanović, Slobodan Šijan, Boro Drašković, Svetislav Bata Prelić, Miloš Radivojević, Zdravko Šotra, Goran Marković…) u svojim najboljim ostvarenjima glavne uloge su poveravali upravo Sonji Savić. Zahvaljujući velikom talentu i neverovatnoj moći transformacije, ostvarila je uloge koje su joj donele široku popularnost, pamtile se kroz nekoliko generacija i za koje je višestruko nagrađivana na velikim filmskim festivalima (Venecija, Pula, Niš…). Zbog te činjenice, ali i kultnog statusa u umetničkim krugovima stečenog u mnogobrojnim nezavisnim projektima, i publika i kritika su od Sonje uvek očekivali najviše i najbolje. Ipak, osećajući da je medij klasičnog filma sputava i da ono što ona želi da nam svojom umetnošću izrazi daleko prevazilazi konvencije filmske mejnstrim produkcije, sve više se okreće samostalnim autorskim projektima u pozorištu, muzici i posebno videu, koji postaje medij u kojem ona  najviše istražuje. Kritički odnos prema establišmentu sve više ju je gurao na marginu oficijelnih kulturnih dešavanja.  Izostala je podrška njenom stvaralaštvu, kako od strane zvaničnih institucija u kulturi, tako i od većine  kolega, nekadašnjih istomišljenika i ‘saboraca’. Ne pristajući na bilo kakvu vrstu kompromisa, skrajnuta i marginalizovana, nastavila je sa fanatičnom istrajnošću samostalni umetnički rad. Zahvaljujući tome, ostvareni su brojni vaninstitucionalni umetnički projekti u pozorištu, multimediji, muzici, filmu i videu. Po svojoj strukturi i estetici, njeni radovi su potpuno samosvojni i gotovo da ih je nemoguće svrstati u postojeće ‘oficijelne’  kategorije. Susret videa i umetničkog performansa, eksperimentalne muzike, montaža i kolažiranje slike, zvuka i teksta predstavljaju osnovne pravce njenog interdisciplinarnog ili bolje rečeno ‘nedisciplinarnog’ (Bojan Đorđev) istraživanja i kritičkog preispitivanja pozicije i uloge umetnosti uopšte. Radeći do samog kraja svog života, ostavila je nedovršene radove koji će biti, uz pomoć njenih bliskih saradnika, obrađeni i kompletirani. Njenih pet radova, od kojih će dva biti prikazana na ovom festivalu, pored kultnog statusa među ljubiteljima,još uvek čekaju na detaljniju teorijsku analizu i svoje zvanično mesto u antologiji eksperimentalnog i alternativnog filmskog i video stvaralaštva na prostoru bivše Jugoslavije.“

Z. J.