Knjiga „Kritički vodič kroz srpski film 2000-2017“ u izdanju Filmskog centra Srbije, autora Đorđa Bajića, Zorana Jankovića i Ivana Velisavljevića predstavljena je u petak, 14. decembra u Galeriji Milorada Bate Mihailovića, u organizaciji Kulturnog centra Pančeva.

Knjiga sadrži kritičke tekstove o svim srpskim dugometražnim igranim filmovima prikazanim u redovnoj bioskopskoj distribuciji ili na festivalima u periodu od 2000. do 2017. godine.

„Ova knjiga je plod jedne velike ljubavi prema srpskom filmu. Volimo srpski film, tako da je ova knjiga nastala najpre iz tog poriva. Bez obzira na to što smo o nekim filmovima pisali ranije, za rad na Kritičkom vodiču pisali smo sve ispočetka, što znači da nismo prerađivali i poturali stare tekstove novim uvidima“, rekao je Zoran Janković.

U glavnom delu knjige „Kritički vodič kroz srpski film, 2000-2017“ našla su se 224 teksta o isto toliko dugometražnih igranih filmova, kao i dva teksta o dva dugometražna animirana filma. Pored tehničkih detalja i faktografije, svaki tekst sadrži i sinopsis, kritičarski osvrt, kao i obilje drugih podataka (prvenstveno o recepciji filma u zemlji i inostranstvu, učešću na festivalima, nagradama, gledanosti u bioskopima i zanimljivosti o filmu). Jedan od razloga zašto se ova knjiga može smatrati jedinstvenom u našoj kulturi jeste činjenica da su u njoj sadržane i kritike o filmovima o kojima nijedan kritičar do sada nije pisao.

„Dešavalo se da u traganju za kritikama drugih autora nismo naišli ni na jednu kritiku o nekom filmu. Tu mislimo najpre na filmove koji su imali širu bioskopsku distribuciju. Jednostavno se u periodu oko 2006. godine desilo to da se kritičarska elita nije oglašavala. Oni su prestali da pišu o srpskom filmu što smatram proizvodom javljanja straha jer se kod nas dosta agresivno reaguje na svaku vrstu neslaganja. Sve ono što nije najgromoglasniji hvalospev, smatra se kao uvreda i prozivka. Istovremeno, to je uticalo na nas da još više pišemo“, rekao je Zoran Janković.

Ideja-vodilja prilikom nastanka knjige bila je da se na jednom mestu nađu tekstovi o svim domaćim filmovima novog milenijuma, te da se publici i stručnoj javnosti pruži sistematičan, pregledan i temeljan uvid u domaću produkciju u tom periodu.

„Ako pogledamo knjigu, od dvesta dvadeset četiri filma koje smo obuhvatili u knjizi, sto pedeset filmova bi moglo da se odbaci bez nekog preteranog razmišljanja, ali nije to bila ideja. Želeli smo sve da dokumentujemo i zabeležimo jer smo videli da postoji tendencija da se filmovi zaboravljaju, da nestaju iz kolektivne svesti kao da nisu postojali, što je uglavnom slučaj sa filmovima koji nisu preterano dobri, ali istih slučajeva je bilo i sa filmovima koji su zanimljivi iz jednog ili drugog razloga. Sve je pitanje pristupa i ugla. Ideja je bila da napišemo tekstove koji su komunikativni i čitki tako da, uz leksikon stručnih izraza koji je deo knjige, mogu da ih razumeju i čitaoci van stručnih krugova”, istakao je Đorđe Bajić.

Govoreći o publici kojoj je knjiga namenjena, Zoran Janković je rekao: „Ciljna grupa je prilično široka. Tu su filmofili u najširem smislu. Knjiga je namenjena i onima koji  pišu o filmu. Posebno smo ciljali mlađe generacije studenata Fakulteta dramskih umetnosti.“

Svi tekstovi u knjizi bogato su ilustrovani posterima i fotografijama iz filmova, koje je sakupila i pripremila Maja Medić. Borut Vild, jedan od vodećih beogradskih grafičkih dizajnera, pobrinuo se za dizajn i prelom knjige. Kritički vodič sadrži i dodatak u kome se nalaze tekstovi o dugometražnim dokumentarnim filmovima, manjinskim koprodukcijama i nezavisnim, off-filmovima. Knjiga ima i rečnik manje poznatih termina, kao i obiman indeks za koji se postarao urednik izdavačke delatnosti Filmskog centra Srbije Miroljub Stojanović. Recenzent i pisac pogovora je Nenad Polimac, najpoznatiji i najugledniji regionalni filmski kritičar, što autori knjige, uz činjenicu da je izdavač Filmski centar Srbije, smatraju  pokazateljem izuzetnog legitimiteta.

Na pitanje kako bi opisali srpski film u dve reči u periodu 2000-2017, Zoran Janković je izjavio: „Žilav i čudesno vitalan budući da srpsku publiku ne interesuje srpski film u smislu odlaska u bioskop i investiranja u bioskopsku kartu.“

„Postoji kvalitet. Želim da budem optimista koji vidi pomak. Ima raznovrsnih filmova i treba imati na umu da filmovi odražavaju naše društvo. Ako gledate te filmove, vi ćete videti šta se dešavalo – posle bombardovanja, promene, demokrate, smena vlasti…  Sve je zabeleženo u filmovima i to je možda njihova najveća važnost“, rekao je Bajić.

Izvesna doza entuzijazma za filmove koji su obeležili ovu godinu inspirisala je autore Kritičkog vodiča kroz srpski film 2000-2017 da pripreme i englesko izdanje knjige u kojoj će se naći tekstovi o četrdeset pet najboljih filmova po izboru autora, a koji će obuhvatiti i filmove koji su obeležili 2018. godinu. Takođe, autori su istakli da će naredne godine biti plodonosne što se tiče kvaliteta srpskih filmova zbog čega planiraju da naprave presek filmova do 2020. godine u trećem, dopunjenom izdanju Kritičkog vodiča u kome će dosta prostora posvetiti filmskim stvaraocima mlađe generacije, a čije objavljivanje je planirano za 2021. godinu.

Tamara Markić
foto: Monika Husar Tokin