Tokom novembra završeno je snimanje filma Žrtva, a ubrzo je otpočela i montaža. U pitanju je debitantski celovečernji igrani film rediteljke Marije Džidževe. Reč je o makedonskom filmu i zvaničnoj manjinskoj srpskoj koprodukciji. Znatno više detalja i pojašnjenja u odgovorima same rediteljka.

Šta je osnovna tačka oslonca priče u filmu Žrtva?

Žene. Majke. Glavni filmski junaci su žene koje izgledaju normalno, sasvim prosečno i ničim se ne izdvajaju od okoline. Svaka od njih krije svoju tajnu, sa kojom se suočava samo kada je sama sa sobom. Sve tri žene žive i rade svoj svakodnevni posao, koji na prvi pogled izgleda da ih ispunjava. Svaka od njih se suočava sa materinstvom i pokušava da se bori na svoj način za svoje dete. Ta borba se potencira pod psihozom ratnog ludila koje se odjednom uvuklo u živote običnih ljudi. U tom psihološkom stanju na površini se pojavljuju sve potisnite emocije kod tih žena. One počinju da se bore same sa sobom u trenutku  kada se suoče sa pitanjem da li su one žrtvovale sebe ili da trebaju žrtvovati sebe i svoje potrebe i želje, pravo na život,  ako baš hoćete, u ime deteta, muža, u ime cele porodice, zbog tradicije i balkanskih stereotipa.

Ko su glavne junakinje, i ko je žrtva u filmu?

Tri žene koje žive u istoj zgradi, čije se priče isprepliću, da bi kaleidoskopski ulovili različite perspektive majki i žrtve koju oni prinose svetu, darujući život u isto vreme. Njihove priče su paradoksalno smeštene u nihilističkom razdoblju, na rubu građanskog rata, koji je umalo započeo u Makedoniji u 2001 godini. Studijom ovih tri žena, Sandre, Angeline i Eleonore, i muškaraca koji ih okružuju, priče prodiru u psihologiju i patologiju društvenog sistema, koji živi u agoniji beskrajnog razdoblja tranzicije. Svaka se od ovih žena na svoj način bori  da nađe smisao života u besmislenom i apsurdnom vremenu, i svaka se na svoj način bori sa vlastitim unutrašnjim demonima,  pokušavajući da ne izgubi svoju humanost.

Na snimanju filma Žrtva.
Marija Džidževa na snimanju filma Žrtva.

A šta vam ta priča lično predstavlja?

Ovo je filmska priča koju silno želim da ispričam. Scenario me je probudio iz mog zatvorenog mikro-sveta i naterao me da se suočim s delovima sebe koje su bile duboko potisnute. Ova tri ženska lika, Angelina, Sandra i Eleonora, inspirisala su me svaka na svoj način da ispričam svoju, ispričam svoju, ali i priče stotinu hiljada žena iz naših balkanskih kultura i država, koje su  uplašene, represirane, pune gneva, i u isto vreme, pune snage i ljubavi, saosećajnosti i topline. Pune života. Priča ovog filma je priča u kojoj se možemo svi pronaći, koja se svima nama dešavala, dešava se i dešavaće se. U bilo kom delu Balkana, Evrope, svetu. Svi mi se osećamo zatvoreni u svojim mikrokosmosima, u svojim stanovima, u svojim zemljama.  Svi mi  se borimo sa svojim unutrašnjim demonima, sa svojom tugom, prošlošću, sa svojim bolom.  Svi mi želimo da odemo negde tamo, gde mislimo da je život bolji i da ima mesta za nas. Ova priča biće ispričana preko ženske prizme, preko ženskih karaktera, kroz njihovu borbu da budu primećene, da postanu vidljive.  Ali to su priče svih nas. Svi se mi osećamo nesretno i nevidljivo u ovom  vremenu  koje živimo, vremenu u koje se sve vrednosti u koje smo verovali izgubljene, poništene.  Vreme koje nam ne nudi budućnost. Film je zamišljen kao komad stvarnosti koji bi nas naterao da razmišljamo, da nas isprovocira da otvoreno počnemo da govorimo o sebi i da otvorimo sakrivene ženske svetove.

Film Žrtva je radni nasov ili svesno nosi ime istoimenog, poslednjeg dugometražnog igranog filma, Andreja Tarkovskog (Offret)?

Naslov Žrtva je radni naslov, i nema aluziju niti referencu na film Tarkovskog. Svesni smo od početka da bi ovakva pitanja bila česta i ovaj naslov neće ostati. Kako film sad ulazi u montažu, on tek sad dobija svoj život, priče se razvijaju, otkrivaju nove dubine likova i njihovih karaktera, i otvaraju nove svetove i nova pitanja, iz kojih će se izroditi i pravi, konačni naslov filma.

Mirjana Karanović - pripreme za snimanje.
Mirjana Karanović – pripreme za snimanje.

Ko su vam najbliži saradnici, ko tumači junake u filmu a ko čini autorsku ekipu?

Glavne likove tumače Mirjana Karanović, Daniela Ilievska i Natalija Teodosieva, tri prekrasne žene i glumice, koje su poptuno dale sebe u kreiranju likova i izgradile kompleksne i veoma zanimljive karaktere. Glavni saradnici filma su: Dejan Dimeski, direktor fotografije, Blaže Dulev, montažer, Nataša Dimitrievska, scenograf, Žaklina Krstevska, kostimograf, Darko Spasovski, snimatelj zvuka, Marija Kovačević Jovanović, šminker, Ognen Georgievski, scenarista, Melina Pota, saradnik na scenariju, Svetozar Ristovski, producent iz Makeodnije (Small moves film) i Nikolina Vučetić Zečević, producent iz Srbije (Biberche).

Film je pored matične zemlje, Makedonije, dobio sredstva i Srbiji,na konkursu Filmskog centra Srbije, te čemu je sve podrška filmu iz Srbije bila namenjena?

Imamo odličnu saradnju sa srpskom producentskom kućom Biberche, Nikolina je već sarađivala sa mojim makedonskim producentom, na ovom filmu iz Srbije nam je stigla snimajuća tehnika, i  beskrajno sam srećna što mi je obogatila film sa vrsnim profesionalcima, glumicom Mirjanom Karanović koja tumači glavnu ulogu i make up artistom Marijom Kovačević Jovanović, kao i saradnicom na scenariju, Melinom Potom. Divno iskustvo.

Mirjana Karanović
Mirjana Karanović u filmu Žrtva.

U kojoj fazi je film, odnosno kada može publika očekivati film?

Film je podržan na fondovima u Makedoniji i Srbiji. I zbog termina glumaca morali smo da uđemo  u snimanje tokom meseca avgusta, a da ga završimo u novembru, tako da smo morali da se povučemo sa Eurimages sesije. Sada je film u fazi postproukcije, ušli smo u montažu. Očekujemo  da bude gotov tokom 2017 godine. Verujem da se vidimo u Beogradu dogodine.

Razgovarao: Zoran Janković