SRB ENG

Boris Homovec: Omiljeni domaći // Brzi vodič kroz decenije i decenije

9. дец 2018 | Autor: Zoran Janković




Danas u ovoj rubrici imamo gosta iz susedne Hrvatske; Boris Homovec, scenarista, filmski  kriitičar i producent, zadivljujuće ambiciozno je shvatio našu molbu, te evo njegovog opsežnog a hitrog pregleda omiljenih mu domaćih (srpskih i jugoslovenskih) filmova po decenijama.

-Hm, nije lako napraviti ovakav odabir, samo jedan naslov čini mi se nemogućom misijom, ali top omiljenih domaćih filmova kroz kratak pregled povijesti Yu kinematografije bi već bilo izvedivo… Kinematografiju ovih prostora sustavno pratim od 1977., kad sam kao klinac s roditeljima (otac bio novinar u revijalnim izdanjima Vjesnika) boravio prvi puta na Filmskom festivalu u Puli, kad je taj„jugoslavenski  Cannes“ bio u punom sjaju, mornari i vojnici su u grozdovima visili sa svih strana Arene, koja je bila prepuna toliko, da u nju ni igla nije stala,  a u godišnjoj YU produkciji bilo je, prosječno, tridesetak naslova. Nadam se da će vam ovaj moj intimni odabir biti zanimljiv, ako ne i neobičan, za vaše čitaoce i kolege.“

 Pedesete godine:

Samo ljudi,  r. Branko Bauer

Do danas, savršen primjer vrhunske melodrame na ovim  prostorima, u najboljoj maniri Douglasa Sirka. Neobična ljubavna priča dvoje osoba s hendikepom kad se ovako prepriča može zvučati odbojno, no ispričana je toliko suptilno, s puno prigušenih emocija, u divnim eksterijerima i sjajnom glumom vrhunskih troje glumaca: Tamare Miletić, Milorada Margetića i Olivere Markovića da je morate vidjeti i vraćati joj se.  U Grlićevom filmu U raljama života  glavna junakinja Štefica Cvek leži, gleda ovaj film na tv-u i plače… Divan hommage Grlića velikom sineastu Branku Baueru.

Šezdesete godine:

Uzavreli grad, r. Veljko Bulajić

Okupivši dvadesetak likova na istom opskurnom prostoru  Zenice,  a među njima su seljaci, inžinjeri, tehničari, radnici, kriminalci i prostitutke Bulajić je pokazao kako je najbolji redatelj na ovim prostorima kad u kadru ima desetine ljudi. Topla priča, s puno balkanskog duha, dozom humora i smislom za sudbine malih ljudi, okupila je vrhunski jugoslavenski cast, među kojem su Ilija Džuvalekovski,  zanosna Olivera Marković, Bata Živojinović, Milena Dravić, Dragomir Felba, Janez Vrhovec i brojni drugi.

Ples na kiši, r. Boštjan  Hladnik

 Facinantna  ljubavna priča jednog Petera i jedne Maruše filmski je ispričana u najboljoj maniri francuskog novog vala. Fascinantna crno bijela fotografija Janeza Klišnika, glazbena tema Bojana Adamiča i moderna ,suptilna gluma Duše Počkaj i Mihe Baloha, koji su poslije ovog filma postali ne samo slovenske, već jugoslavenske filmske  zvijezde čine ovaj film za preporuku novim generacijama.

Imam dvije mame i dva tate, r. Krešo Golik

Divna, topla priča o jednoj mami, razapete  između dvojice muževa, bivšeg, uspješnog poduzetnika i sadašnjeg, neuspješnog flautista, uz trojicu sinova koji se sele od jednog do drugog oca,  savršen je primjer obiteljske tople komedije, u stilu najboljih  francuskih filmova. Uspjehu filma, kojega vrijeme nije  pojelo, nego je šarmantan i danas doprinose vrhunski glumci, poput Mije Oremović (Zlatna arena u Puli), Relje Bašića, Fabijana Šovagovića, Vere Čukić i Igora Gala, kojemu je ovaj film otvorio vrata bogate filmske karijere.

Nož, r. Žika Mitrović

Mitrović je za mene ostao,nažalost, podcjenjeni jugoslavenski sineast. Ovaj film snimljen je u najboljoj maniri francuskih krimića šezdesetih, kroz modernu priču o istrazi ubojstva popularne estradne zvijezde, koju vode čak dvojica inspektora. Sjajna atmosfera Beograda, crno- bijela kamera Branka Ivatovića, te impresivne uloge Zafira Hadžimanova, Bate Živojinovića, Ljubiše Samardžića, Radeta Markovića i zanosnih Dare Čalenić i Vere Čukić pridonose kvaliteti filma, koji se i danas gleda bez daha.

Sedamdesete godine:

Specijalno vaspitanje, r. Goran Marković (1977)

O ovom filmu je toliko rečeno, da ne želim ponavljati. Debi Markovića, autentična atmosfera,  iskrena kamera Živka Zalara, nezaboravna glazba Zorana Simjanovića, bolno potresne uloge Slavka Štimca, Aleksandra Berčeka i Bekima Fehmiua, sjajne epizode Ljubiše Samardžića, Branislava Lečića,  Cvijete Mesić,  Milke Lukić i Radmile Savičević čine ovaj film jedinstvenim, kojem se uvijek volim vraćati…

Bravo maestro, r. Rajko Grlić (1978)

Univerzalna priča o talentiranom, ali lijenom kompozitoru koji put do slave i statusa gradi društvenim i političkim vezama  i krađom tuđe partiture za svoje životno djelo vrhunska je drama, koju je prepoznao i žiri u Cannesu, uvrstivši ga u konkurenciju. Maestralnom Radetu  Šerbedžiji za dlaku je izmakla nagrada za najboljeg glumca kad je žirijem predsjedala Liv Ulmann, a impresivne partnere imao je u Koraljki Hrs, Aleksandru Berčeku, estradnoj divi Radojki Šverko i prelijepoj Zlati Petković.

Čuvar plaže u zimskom periodu  r. Goran Paskaljević

Mnogi češki đaci najbolje filmove snimili su na samom početku karijere. Paskaljevićev debi ima, definitivno, najviše češkog šarma, s toliko duha da me osvoji iznova u svakom novom gledanju kad osjetim potrebu konzumirati med s orasima. Mira Banjac ovom je rolom tople mame zakoračila u svijet filma u velikom stilu, Bata Stojković i Dara Čalenić su nezaboravni, a Irfan Mensur i Gordana Kosanović beskrajno divni kao mladenci pred kojima je neizvjesna budućnost.

Okupacija u 26 slika, r. Lordan Zafranović  

Iako vidno snimljen pod utjecajem Bertoluccija ili Cavani, Zafranović je u ovoj ratnoj sagi o okupiranom Dubrovniku, kroz prizmu dubrovačke vlastele, snimio jedan od najsnažnijih Yu filmova. Sjajna, intimistička priča o trojici prijatelja, aristokrati koji se priklanja partizanima, fašistu i Židovu, koji svaki na svoj način, s članovima obitelji,  proživljavaju rat,  između kojih je razapeta lijepa sestra i supruga jednog od njih, saga je o ljepoti i užasu življenja. Mnoge je od ovog filma udaljila prenaglašena  scena ustaškog pokolja, no i bez nje, ovaj film koji je bio u konkurenciji Cannesa i nadomak nominaciji 5 najboljih van engleskog govornog područja  za Oscara,  je vrhunski režiran produkt. Milan Štrljić, Frano Lasić i Tanja Bošković postali su velike zvijezde nakon što ih je Lordan u ovom filmu otkrio.

 Osamdesete godine:

Samo jednom se ljubi,  r. Rajko Grlić

Kemija kojom zrače Miki Manojlović i Vladica Milosavljević  u ovoj postratnoj melodrami, smještenoj u Zagreb, između dva društvena staleža u opasnom političkom vremenu, uz divnu fotografiju Tomislava Pintera, istoimeni šlager Ive Robića i gostovanje Erlanda Josepsona u epizodi oca glavne junaknije , čine ovaj Grlićev film, prikazan u Cannesu s ovacijama, jednim od najljepših i najpotresnijih ikad na ovim prostorima.

Nešto između,  r. Srđan Karanović

Predivna priča o ljubavnom trokutu, s mirisom oproštaja od Jugoslavije, ali i Beograda, grada kakvog više nema, s lijepom kamerom Živka Zalara, glazbenom temom Zorana Simjanovića, koju i danas imam u ušima, te divnim ulogama čarobne, pokojne Caris Corfman,  Dragana Nikolića, Mikija Manojlovića, Sonje Savić, Renate Ulmanski, Gorice Popović i drugih. Topao film koji baš volim.

Dečko koji obećava  r. Miša Radivojević

Imao sam privilegiju biti na premijeri u Sava centru na FEST-u. Do danas nitko, tko je želio snimiti film o mladima, nije uspio nadmašiti Radivojevićevu priči o otkačenom studentu medicine, zvanom Slobodan Milošević, kojem nakon udarca veslom više ništa neće biti isto u životu.  Film koji je oda novom valu, šarmantno koketira s gay orijentacijom i seksom, a pri tom je autentičan, sočan, zabavan i šarmantan. Aleksandar Berček nikad nije bio bolji, a debi Dare Džokić obećavao je veliku glumicu, što se i obistinilo. Gledati, pauzirati,pa opet gledati….

Devedesete godine:

Bure baruta,   r. Goran Paskaljević

Kad u jednom filmu, koji je nadmašio kazališni predložak, što nije uvijek slučaj, imate dvadesetak likova koje minuciozno igraju veterani i najveće zvijezde srpskog  glumišta , tad uz sočnu priču i preciznu režiju filmskog veterana, film ne može ostati nikako prosječan.  Neke epizode ostale su antologijske, poput Mire Banjac, Sergeja Trifunovića, Aleksandra Berčeka, a u cjelini Paskaljević je snimio jedan od najboljih i najsnažnijih filmova na ovim prostorima.

 2000-te:

Klopka,   r. Srđan Golubović

Vrhunski  režiran psihološki triler nema suvišnog kadra, fascinirao me čvrst scenarij, sjajna kamera  Aleksandra Ilića, precizna Golubovićeva režija i vrhunska gluma kvarteta:  nezaboravnog  i neprežaljenog Nebojše Glogovca, potresne Nataše Ninković, fascinantnog Mikija Manojlovića i impresivne Anice Dobre, uz sjajan debi malog Marka Đurovića kao bolesnog Nemanje.

Klopka

Zoran Janković