NASLOV FILMA: Prizori iz života džukca

SCENARIO I REŽIJA: Tanja Brzaković

TRAJANJE: 67’

ZEMLJA: Srbija

GODINA: 2021.

 

Tanja Brzaković je autorka koja se uspešno ostvarila kako u dokumentarnoj i igranoj tako i u eksperimentalnoj filmskoj formi. Nakon završenih studija filmske režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, odlazi na postdiplomske studije na Univerzitetu u Hamburgu (University of Hamburg), a od 2003. godine živi i stvara u Berlinu. U svojoj domovini primećena je, pre svega, sa dokumentarnim filmom „Doći će žuti ljudi sa Istoka i piti vodu sa Morave” (2018) u kojem se bavila kineskim doseljenicima u Srbiji i njihovim životima u trenutku kada je kineski predsednik bio u poseti našoj zemlji. Ovo ostvarenje prikazano je na 11. izdanju Beldoksa (Međunarodni festival dokumentarnog filma – Beldocs), dok je njen novi film „Prizori iz života džukca” prikazan u okviru selekcije Fest Fokus na 49. izdanju FEST-a (Međunarodni filmski festival).

„Prizori iz života džukca” predstavljaju, donekle hibridnu i slobodnu filmsku formu o životu pasa lutalica širom Srbije. Kombinujući vešto izmontiran dokumentarni materijal sa animacijom koju potpisuje Vuk Palibrk, montažerski tim koji čine Jelena Bosanac, Irena Domazetović, Srđan Mitrović-Hitch, Mina Nenadović i Branka Pavlović zajedno sa rediteljkom donose film koji je ispunjen snažnom empatijom. Svaka priča-svedočenje o životu nekoliko pasa počinje svedenom, ali maštovitom animacijom koju prati off naracija. Naravno, svaka priča je ispričana u prvom licu, a animirane delove zamenjuje dokumentarni materijal čime je dobijena priča montirana po zamišljenom scenariju.

Rediteljka kroz animirane delove postavlja početak sudbine psa koji živi na ulici, dajući fiktivni, ali i dalje mogući kontekst iz koga se posmatra pas sa dokumentarnih snimaka koji slede. U naraciji koja prati animirane segmente se smenjuju glumačka imena poput Anice Dobre i Mirjane Karanović, ali i Momčila Bajagića Bajage. Naracija postavlja izbalansiranu personifikaciju koja daje poreklo psima koje kasnije vidimo. Ispostavlja se da je upravo poreklo ili, preciznije, konkretizacija individualne sudbine psa jedan od glavnih pokretača empatije kojom ovo ostvarenje operiše. Koristeći se veštom upotrebom davanja konteksta jednom kadru putem drugog, kada slika stvarnog psa zameni animaciju, fiktivna priča sa punom uverljivošću nosi priču izloženu u animiranom segmentu.

Kada se radi o snimljenom, odnosno dokumentarnom materijalu do izražaja dolazi autorkina predanost, kao i jasno artikulisan stil ostalih direktora fotografije, Boška Đorđevića i Aleksandra Kalezića. Ovakva vrsta rediteljske zamisli zahteva prilično iscrpan snimateljski rad, kao i drugu vrstu kreativnosti u odnosu na onu koju opservacioni dokumentarci iziskuju inače. Budući da su glavni akteri psi koji žive na ulici, snimatelji su morali da pronađu pristup ovim životinjama koji ne remeti njihovu dnevnu rutinu, ali omogućava dovoljno intiman uvid u njihove živote. U „Prizorima iz života džukca“ ovo je vešto postignuto, te psi koji se pojavljuju postaju od objekta posmatranja aktivni junaci u narativu.

U domenu animacije Vuk Palibrk donosi slobodni i nenametljivi stil koji suptilno plasira autorski svet, a asocirajući na detinjstvo i budeći u gledaocu poziciju slušaoca priče na način na koji je to bio u svojoj najranijoj dobi.

Problem u ovakvoj strukturi je repetitivnost istog postupka koja izaziva opadanje emotivnog angažmana gledaoca. Svaki od junaka podjednako izaziva empatiju, međutim njihovo okruženje ne nudi dovoljno uzbudljiv sadržaj za čitavo svoje trajanje. Tako rasni pas koga gledamo kako živi na divljoj deponiji, kao i pas koji neprestano čeka nekoga na kišnim autobuskim stajalištima gradskog prevoza nude prirodno veći gledalački angažman od pasa koji žive u okruženju u kojem se ne događa mnogo šta. Zbog ove neusaglašenosti ipak ostaje utisak nedovoljno dramaturški zaokružene priče.

Glavna i osnovna tema „Prizora iz života džukca“ je usamljenost. Upravo tako autorka gradi sponu između sveta pasa lutalica i sveta ljudi. Konstrukcijom mogućih sudbina pasa u animiranim segmentima i putem off naracije Tanja Brzaković donosi studiju usamljenosti i nevidljivih života koji su puni emocija potpuno ravnopravnih ljudskim.