Goran Jovanović, prekaljeni filmski kritičar i filmolog, a ovog leta i selektor programa studentskih filmova na novopokrenutom filmskomfestivalu „Porodica naroda“ u Somboru preporučuje nam/vam pet omiljenih mu domaćih filmova. Evo kako izgleda ta lista Gorana Jovanovića.

VRANE (1969), Gordan Mihić, Ljubiša Kozomara

Kompletan scenaristički opus Gordana Mihića i Ljubiše Kozomare okrenut je ljudima sa ruba egzistencije, splinu suburbije ili provincije. U filmovima koji su se rodili iz njihovog pera život pulsira izvanrednom snagom, likovi su zanimljivi i reljefni, okruženje odiše desperatnim i opskurnim detaljima, a subverzivno punjenje je vešto inkorporirano u pukotine socijalističke zajednice. Uz sve ono što su u formi scenarija ponudili talentovanim rediteljima koji su svoje filmografije obogatili  vrhunskim ostvarenjima (Živojin Pavlović, Dragoslav Lazić, Milan Jelić), i sami su se upustili u rediteljsku avanturu i napravili Vrane, potresnu paradigmu gubitništva, amblematično delo Crnog talasa, priču neponovljive atmosfere.

MIRIS POLJSKOG CVEĆA (1977), Srđan Karanović

Ovo delo Srđana Karanovića je, uz druge filmove pripadnika Praške škole, donelo svežinu i provetrilo domaću kinematografiju, koja je nakon jenjavanja Crnog talasa počela da luta bespućima i estetski posustaje. Inventivan rediteljski rukopis, ljupke i šarmantne dosetke, žanrovski melanž, bizarni a duhoviti mozaik likova krase ovo ostvarenje. Uz  nezanemarljiv kritički diskurs prema društvenim tokovima koji zasićenog junaka odvode daleko od licemerja, pozerstva i podmuklih karijeristčkih igara, jer mu je toga do grla, Karanović nam donosi  protagonistu ubedljivo nošenog  unutrašnjim osećanjem  koje mu,  u duhu Kunderinog naslova, kaže da je „život negde drugde“. Miris poljskog cveća doneo je osobeni pečat našem filmu, što su pratili i glumački dometi, i kamera Živka Zalara i nezaboravna muzika Zorana Simjanovića.

MAJSTORI, MAJSTORI (1980), Goran Marković

Volim sve što je Goran Marković napravio krajem 70-tih i tokom 80-tih godina. To je kvalitativno najkonstantniji opus u domaćoj kinematografiji u celoj njenoj istoriji. Društvena kritika, majstorstvo da se kroz mikro sredinu, bio to popravni dom, škola, bolnica, radnički univerzitet  ili nešto drugo, pokažu neuralgične tačke i obrasci devijacija jednog društva, sa sjajnim metaforičnim i simboličnim porukama, neka su od ključnih obeležja Markovićevih dela. Majstori, majstori  donosi  spoj blistavih glumačkih talenata koji, i pojedinačno i u ansambl igri, ovo delo čine tako zavodljivim. To je smešno-tužna slika našeg mentaliteta a razbijanje jednog naizgled  harmoničnog  i dobro uređenog institucionalnog kruga, šalje početne signale o tragičnom kraju jednog sistema i jedne države.

SLUČAJ HARMS (1987), Slobodan Pešić

Domaćoj kinematografiji su se povremeno događala čuda u najlepšem smislu te reči, a po mom mišljenju, film Slobodana Pešića Slučaj Harms spada u taj zabran. Filmovi o umetnicima su deficitarni u našoj kinematografiji, pa je ovaj iskorak autora da napravi delo koje prožima duh iz proze Danila Ivanoviča Harmsa, hrabar i dobrodošao. Film uspeva da pronađe iskošeni, uvrnuti i  farsični ugao u posmatranju pisca, njegovog dela, kolizije umetničkih pokreta u ranoj sovjetskoj eri i rigidnog sistema, sudara snažnog stvaralačkog naboja i atmosfere straha i nasilja koju vlast potpiruje. Bizarnost Harmsovih priča često biva nadmašena apsurdnom realnošću koja poprima fantastične obrise. Slučaj Harms je u svakom smislu umetnički film.

LEPA SELA LEPO GORE (1996), Srđan Dragojević

Toliko toga je već rečeno o ovom izuzetnom ostvarenju Srđana Dragojevića.  Od toliko hiljada filmova na temu rata, ovaj naš doprinos smatram da ima mesta među prvih sto. Kombinacija ratne akcije i horora, izvestan uticaj Stenlija Kubrika, Olivera Stouna i Voltera Hila, neporecivi  antimilitaristički stav, efektno inkorporirane reference na zemlju koju smo imali pa izgubili, na njene pop-kulturne ikone i  fenomene, crni humor koji se lucidno nadovezuje na brutalnost ratne klanice, glumačka energija, moderna i pametna režija inventivnog stvaraoca koji je pomerio našu kinematografiju ka svetu jesu razlozi što će Lepa sela lepo gore ostati jedan od svetionika naše filmske istorije.

Zoran Janković