Leri Ahel, višegodišnji radijski profesionalac iz Rijeke, ovih je dana aktuelan i kao, uz saborca mu Željka Luketića, autor dugoočekivane kompilacijske ploče „Socijalistički disko. Ples iza jugoslovenske baršunaste zavese 1977-1987“. Leri Ahel je i filmofil a njemu omiljeni domaći film je…
-Film Rondo redatelja Zvonimira Berkovića iz 1966. godine je po meni jedan od najboljih jugoslavenskih filmova svih vremena. Osobno mi je blizak zbog nekoliko razloga. Milena Dravić u glavnoj ulozi ovdje je minimalnom gestom ostvarila najviše i temeljito demantirala tadašnje Berkovićeve bojazni kako neće uspjeti iznijeti taj film na leđima jer nije školovana glumica. Bio je u krivu. Milena je dijaloge odradila savršeno, što je bitno jer se radi o malome filmu nevelika budžeta, snimljenom uglavnom u interijeru.
-Nema tu velikih promjena lokacija i brzog tempa, nego se priča oslanja na glumce i njihov međuodnos. Relja Bašić i Stevo Žigon također su sjajni dio trokuta koji se u skučenom prostoru i s puno govornih dionica nije priklonio kazališnom uprizorenju! Naprotiv, Rondo prostor koristi isto kao i muziku, što jako cijenim, na način teme koja se ponavlja u krug, a to se isto, pogledate li malo bolje, događa i s interijerima. Minimalistički modernizam bez presedana koji se i danas može pogledati jer djeluje svježe i autentično. Kraj i tretman posljedica preljuba, također je nešto što me ostavilo oduševljenog, ta građanska mirnoća i mirenje sa situacijom. Iako Berković građanstvo gornjega imućnijeg sloja prikazuje kao nesretno i nezadovoljno, to nije nikakva osuda, nego tek stanje. Predivan film i predivna Milena Dravić!
Zoran Janković