Nastavljamo sa podsećanjem na dvadeset omiljenih uloga po izboru pokojnog Velimira Bate Živojinovića, a u skladu sa onim što se dalo pročitati na listi priloženoj u biografiji Bata – Još ovaj put (objavila Vukotić Media). Dakle, red je došao na drugih, a hronološki gledano, prvih deset po izboru maestra Živojinovića.

Pas koji je voleo vozove (1977)

U ovoj ranijoj stavki saradnje scenariste Gordana Mihića i reditelja Gorana Paskaljevića, sa upadljivim uticajima felinijevske poetike i pratećeg tona, Živojinović je ostvario krajnje živopisnu ulogu bivšeg kaskadera koji udružuje snage sa ženom uteklom iz zatvora i sluđenim mlađim čovekom. Ovde može biti pomenuto i da je Bata Živojinović drage volje prihvatio ulogu u televizijskom filmu Gorana Paskaljevića, Sluga (1973), koji je nastajao u krajnjim neuslovima.

Bata i Svetlana Ceca Bojković u filmu Pas koji je voleo vozove.
Velimir Bata Živojinović  i Svetlana Ceca Bojković u filmu Pas koji je voleo vozove.

Valter brani Sarajevo (1972)

Bata Živojinović je naglasio u narečenom biografskom štivu da je sećanje na Hajrudina Krvavca, reditelja čuvenog Valtera i još nekolicine odličnih ostvarenja iz podžanra partizanskog spektakla, „sećanje na čistu dobrotu“. Možda upravo iz te duboke međusobne proživljenosti, Velimir Bata Živojinović ostavlja neporeciv utisak savršenog izbora za ulogu neustrašivog ilegalca Vladimira Perića Valtera. Živojinović je bio posebno privržen ovoj svojoj roli, iako je umalo poginuo tokom snimanja (bez dublera, kako je uvek insistirao) scene spuštanja užetom niz čuvenu Sahat-kulu.

Kineski plakat za film Valter brani Sarajevo.
Kineski plakat za film Valter brani Sarajevo.

Breza (1967)

Uz podosta skepse mnogobrojnih, Velimir Bata Živojinović se junački izborio sa zagorskim govorom (tim povodom naglasio je da Zagorje ima najlepšu jezičku melodiju koju je ikad čuo – „Kad govore, kao da pevaju“), a dometom na tom planu izrazito je bio zadovoljan i maršal Tito. Mimo toga, Breza Ante Babaje i danas pleni zamamnim spojem likovnosti, eteričnosti i folklornog misticizma, a Živojinović očarava svojim hrabrim prikazom nesrećnog lugara Marka Labudana.

Melanholična Breza.
Melanholična Breza.

Diverzanti (1967)

Iste godine Živojinović se dobro pokazao i glasno preporučio širem gledateljstvom ulogom u takođe Krvavčevom hitu Diverzanti, zrelom spoju poznatih žanrovskih matrica, uzusa akcionih spektakala partizanske provinijencije, ubedljive crno-bele fotografije, Krvavčeve rediteljske veštine i upečatljive mačističke pojave udarne glumačke trojke (Živojinović, Rade Marković i Ljubiša Samardžić).

Živojinoviću su u Diverzantima partneri bili
Živojinoviću su u Diverzantima partneri bili Ljubiša Samardžić i Rade Marković.

Skupljači perja (1967)

Malo ko će zaboraviti i kreaciju Bate Živojinovića u ulozi Mirte i scenu obračuna likova koje su tumačili Bekim Fehmiu i on u moru i oblaku guščjeg perja. Fehmiu, Živojinović i Olivera Katarina maestralni su i na planu saigre sa brojnim naturščicima, a ovaj film Aleksandra Petrovića dobio je Veliku nagradu žirija na festivalu u Kanu i imao distrtibuciju širom čitave planete.

Dert: Olivera Katarna i Živojinović u Skupljačima perja.
Dert: Olivera Katarina i  Živojinović u Skupljačima perja.

Tri (1965)

Prvi kreativni susret Petrovića i Živojinovića zbio se, pak, par godina ranije u filmu nadahnutog prozom Antonija Isakovića. Tri je formalno gledano triptih, a u sva tri dovoljno osobena segmenta Živojinović glumi glavne uloge, i to u sva tri slučaja junake koji sa izvesnom rezervom pristupaju krupnim događajima pred njihovim očima. I da naglasimo – baš kao što je Petrović uspeo da svakom od segmenta obezbedi drugačiji autorski pristup, tako se i Bata Živojinović neusiljeno izborio za tri autentična valera zrele i inspirativne glume.

Tri.
Tri Aleksandra Petrovića.

Kozara (1962)

Kozara svakako nije najbolji zajednički film dvojca Veljko Bulajić – Velimir Bata Živojinović, ali jeste značajan rad, veliki hit, ostvarenje sjajnih detalja i širokog zamaha, a ponajpre je služio i kao mustra za sve potonje pokušaje na planu partizanskog filma. A Velimir Bata Živojinović u par navrata u Kozari doseže i tačku nezaustavljivosti i pogibeljnosti antičkih junaka, nadahnuto tumačeći lik malo je reći odvažnog seljaka Šorge.

Živojinović i Olivera Marković u Kozari.
Živojinović i Olivera Marković u Kozari.

Dr (1961)

Osim Bulajića i Krvavca, Živojinović je kao dalekosežan kreativni uticaj u svom životu navodio i veliku i neponovljivu Sofiju Soju Jovanović, što je, sva je prilika, razlog za pomen ovog inače odličnog filma na pomenutoj listi. Dr je, naravno, adaptacija višeslojne i krajnje polemične Nušićeve komedije, a mora se primetiti i jasan pečat filmske svežine i modernosti u bavljenju literarnim klasikom. Bata Živojinović je ovde, u ulozi Milorada, zabludelog sina i možda i lažnog diplomca filozofije, po prvi put na krupnijem uzorku pokazao svoj komičarski dar i instinkt.

Dr: Bata Živojinović i Mija Aleksić.
Dr: Bata Živojinović i Mija Aleksić.

Vlak bez voznog reda (1959)

A po prvi put u saradničko-kreativnom smislu sreli su Bata Živojinović i mag Veljko Bulajić radeći na filmu Vlak bez voznog reda, toj silovitoj identitetskoj drami pod čijim teretom posrću ljudi koji bivaju preseljavani iz ličkog krša na polodno i čudno im vojvođansko tle. A Živojinović je promišljeno i emotivno otelotvorio lik težaka Duje Brikete u svom tom njegovom egzistencijalnom grču.

Pesma sa Kumbare (1955)

Prva Živojinovićeva uloga, uloga Velje iz Belog Potoka, zbila se davne 1955. godine u sada već nepravično zaboravljenom filmu Pesma sa Kumbare, u režiji znamenitog Radoša Novakovića. Priča filma tiče se srpskog ustanka protiv Turaka 1806. godine, a upravo na toj tački istorije i baštine srpskog (i jugoslovenskog, naravno) filma počinje era poznata kao – Batina vremena.

Posteri: Pesma Kumbara i Vlak bez voznog red.
Posteri: Pesma Kumbara i Vlak bez voznog red.

Prvi deo teksta možete pročitati ovde

 Zoran Janković