NASLOV FILMA: Lihvar

SCENARIO: Strahinja Madžarević

REŽIJA: Nemanja Ćeranić

ULOGE: Dušan Petković, Strahinja Blažić, 
Jovo Maksić, Tatjana Venčelovski, 
Zlatan Vidović

TRAJANJE: 90’

DRŽAVA: Srbija

GODINA: 2021.

 

Nakon kratkih igranih filmova „Stočar“ i „Soba smrti“ Nemanja Ćeranić debituje u formatu dugog metra filmom „Lihvar“ prema scenariju Strahinje Madžarevića. Film je premijerno prikazan na 49. izdanju FEST-a (Međunarodni filmski festival) u okviru Glavnog takmičarskog programa, a nastao je kao nezavisna produkcija pod okriljem Tracktor filma.

Strukturalistički postavljena filmska priča i vremenski jasno omeđena, smeštena je u vojvođansku ravnicu, tačnije Inđiju i prati poslednji radni dan zelenaša starog kova, koji želi da se penzioniše. Mundir je četrdesetpetogodišnji bivši bokser „kome niko ne ostaje dužan i koji nikome ne ostaje dužan“. Poštovanjem ovog, naizgled, surovog kodeksa on, čije se ime izgovara sa poštovanjem, izgradio je ugled koji uživa u svom mestu. Međutim, vremena su se promenila. Nekada „dolična“ iznuda pozajmljenog novca (prebijanje), nakon prekršenog dogovorenog roka, danas je još jedna u nizu prijava koju zataškava lokalni inspektor simboličnog imena – Kantar (Jovo Maksić). Nesnađen u novom vremenu i iz potrebe za porodičnim mirom Mundir želi da se posveti legalnom poslu. Dok Mundir uteruje poslednje dugove naizmenično pratimo završne radove u teretani koju oprema. Ipak, jedna impulsivna odluka i nesrećni splet okolnosti skrenuće Mundira sa puta tik pred ciljem i otežaće ispunjenje sna uplevši ga u posao koji nije želeo.

„Lihvar“ kao kriminalistička drama sa elementima trilera izvanredno funkcioniše na nivou scenarija Strahinje Madžarevića. Njegova stvarnost su narkomani, korumpirani inspektor i ekipa iz Slankamena kojoj je hladnjača sa jabukama paravan za posao sa drogom. Publici izlaže surovog zelenaša beskrajno nežnog u odnosu sa porodicom i pravičnog u okviru svog mikrokosmosa sa kojim se emotivno povezujemo i na čijoj smo strani. Mundir boluje od dijabetesa i bolest je pogonski motor koji dovodi do preokreta, ali se može i znakovito čitati kao ono unutra što ga kao čoveka izjeda. Plejada likova i tipova koji prodefiluju kroz priču o Mundiru su jasno profilisani, čak i kada se radi o epizodama. Kantar vaga između pravila službe i onoga što oceni potrebnim, Ramljan (Strahinja Blažić) pripada novoj generaciji zelenaša, a Katana (Milica Grujičić) izgubljena „devojčica“ zbog ljubavi je spremna na sve. Mundira tumači naturščik Dušan Petković, sa kojim je Ćeranić sarađivao u svojim prethodnim filmovima, i čiji je habitus naglašen cinema verite pristupom (direktor fotografije Dušan Grubin). Kamera iz ruke, gotovo dokumentarnog stila, igra za glumce što daje dodatnu draž ovom intimističkom i sirovom filmu, koji stvarnost blago stilizuje i transponuje na filmsko platno. Takođe, „Lihvar“ se snažno (i veoma uspešno) referiše na Novi Holivud, a što se najviše ogleda u fotografiji, scenama u automobilu i radiju iz off-a koji od mesta u kojem se radnja odvija pravi homogeni lik. Uz iskren glumački izraz Petkovića koji je dodatno oplemenio ovaj film, iz glumačke postave se izdvaja i Jovo Maksić kao glumac koji suptilnim i jakim glumačkim izrazom donosi „Lihvaru“ baš onakvog junaka kakav je potreban ovom žanru da bi ispunio svoj potencijal.

„Lihvar“ je dobitnik nagrade lista Politika „Milutin Čolić“ za najbolji domaći film u okviru 49. izdanja FEST-a i pravo je osveženje za domaću kinematografiju koja je poslednjih godina u deficitu sa filmskim ostvarenjima sa dobro skrojenim scenarijima. Ćeranić-Madžarević u „Lihvaru“ otkrivaju egzotičan svet naizgled uljuljkane male Inđije u kojoj se igraju velike igre. Ćeranićeva rediteljska estetika je čista u svojoj prljavosti, on hvata portrete likova ljudi uljuljkanih u sremskoj varoši u kojoj se svi znaju i uspešno gradi atmosferu dekadencije u koju se naša stvarnost izjalovila ne toliko mnogo godina nakon što smo pevali „Za milion godina“.