U Dvorani Kulturnog centra Beograda sutra, u četvrtak, 9. marta uveče biće održana beogradska i svetska premijera Zemlje bogova, najnovijeg film proslavljenog Gorana Paskaljevića. Reč je o istinskom unikatu – prvoj indijsko-srpskoj filmskoj  koprodukciji. Mnogo više toga o ovom ostvarenju možete saznati iz našeg razgovora upravo sa ovim našim čuvenim filmskim rediteljem.

Goran Paskaljević sa delom srpske ekipe na Himalajima.

Koji aspekt Zemlje bogova prepoznajete kao najvažniji?

Meni je bilo najvažnije da svi detalji u filmu budu autentični. Veoma malo sam intervenisao u scenografiji, kostimu, originalnoj narodnoj muzici. Taj kvalitet filma umela je da prepozna i indijska publika koja je videla film na svetskoj premijeri prošlog septembra u Torontu. U okviru Master selekcije film je prikazan pet puta i uvek je barem trećina sale bila ispunjena Indijcima koji žive u Torontu, a ima ih tamo na desetine hiljada, od kojih je barem hiljadu iz planinskih sela Himalaja. Čak mi je njihov Kulturni centar dodelio posebnu nagradu kao zahvalnost što sam njihov stari kraj prikazao uverljivo sa ljubavlju i emocijama, njima svojstvenim.

A kako ste došli do ideje za film  Zemlja bogova  i kako je trajala njena evolucija do ovog, konačnog joj oblika?

Pre tri godine boravio sam u Indiji dva i po meseca. Boravio sam u toj zemlji najpre kao predsednik žirija na njihovom najvećem međunarodnom filmskom festival u Goji, zatim sam putovao širom Indije prateći retrospektivu mojih filmova na festivalima u Bangaloru, Madrasu, Trivandrumu… Član žirija u Goji bio je i veliki indijski glumac Viktor Benerdži, koji je pored uloga u indijskim filmovima igrao i u filmovima Polanskog, Dejvida Lina, Džejmsa Ajvorija. Sprijateljili smo se i on me je pozvao da ga posetim u njegovoj kući u podnožju Himalaja. Viktor je video nekoliko mojih filmova i predložio mi je da pokušamo zajedničku saradnju. U početku nisam bio siguran da bih mogao da snimim film u Indiji, ali posle mesec dana putovanja kroz vrleti Himalaja sa Viktorom i profesorom Purohitom, koji je veliki poznavalac života i običaja u tim predelima, odlučio sam se da pokušam. Napisao sam jednostavnu filmsku priču o čoveku koji se vraća u svoje selo posle četrdeset godina izgnanstva. Na neki način, on se vraća u stari kraj kao stranac. Pokušao sam da se poistovetim sa njim, ali su mi nedostajali detalji.  Viktor se uključio u pisanje scenarija i priča je iz dana u dan postajala iznutra sve kompleksnija, ali je zadržala sasvim jednostavnu konstrukciju.

Na snimanju: G. Paskaljević sa tri indijska svestenika (Sadu).

Imajući u vidu geografske, kulturološke, meteorološke i sve druge okolnosti, kako je teklo samo snimanje i u kojoj meri se snimanje filma u Indiji razlikuje od srpskih filmskih prilika?

Film smo snimili za svega pet nedelja posto je budžet bio veoma ograničen. Da nisam poveo srpsku ekipu svojih stalnih saradnika, verovatno da bi u tako kratkom roku završiti snimanje bila nemoguća misija. Uz mene su bili direktor fotografije Milan Spasić, snimatelj Zoran Čulić, ton majstor Nenad Vukadinović i njihovi pomoćnici, kao i montažerka Kristina Pozenel, koja je ujedno bila i sekretarica režije. U pripremama mi je puno pomogao moj stalni pomoćnik režije, Zoran Andrić, ali je, nažalost, on morao da odustane od snimanja pošto je slomio rame prilikom obilaska terena. Organizacija je bila indijska, nešto sporija od nas, međutim,  mi smo diktirali tempo u koji su su se indijski glumci izvanredno uklopili. Posle prve nedelje snimanja spontano smo postali jedna filmska porodica i sve je teklo po planu, osim što su  nas vremenske nepogode u Himalajima znatno ometale.

Da li je film već prikazivan, da li je već zaigrao u samoj Indiji i šta  se sve zbivalo sa ovim filmom od prvih festivalskih prikazivanja pa do danas?

Pre  oko dva meseca Zemlja bogova je premijerno prikazana u Indiji, na filmskom festivalu u petomilionskom gradu Pune, koji je jedan od najjačih kulturnih centara u toj zemlji. Reakcije publike su zaista bile izvanredne. Pošto sam odmah posle prve projekcije u Torontu dobio ponudu za otkup svetskih prava, najpre od Netflixa, a zatim i ponudu od američkog giganta Amazona koju nisam mogao da odbijem, to je uticalo na dalju distribuciju filma. Znači, Zemlja bogova će imati skraćeno prikazivanje u bioskopima,  ali će moj film od maja meseca biti dostupan preko VOD platforme Amazona u više od 140 zemalja. Po njihovoj proceni, to znači između deset i petnaest miliona gledalaca širom sveta. Film je snimljen na hindu jeziku kojim se služi preko milijardu ljudi i to je verovatno jedan od razloga procene tako visoke gledanosti.

Novi film radićete u Italiji, o čemu je reč i kada kreće snimanje?

Ugovor sa producentima me obavezuje da, za sada, osim naslova filma, Moje ime je Muhamedne otkrivam detalje. Nadam se da će snimanje početi krajem ove ili početkom iduće godine. Biće to italijansko-francuska koprodukcija, uz eventualno učešće manjinskih partnera iz Srbije i Makedonije. Videćemo…

Goran Paskaljević na setu u Himalajima.

Možemo li da u nekoj doglednoj budućnosti očekujemo i neki novi film Gorana Paskaljevića na srpske teme i koji bi bio sniman ovde?

Svakako. Imam već nekoliko projekata koje bih želeo da snimam kod nas. Pa, ja sam pre svega srpski reditelj koji povremeno radi u inostranstvu.

Razgovarao: Zoran Janković