Nakon svetske premijere u okviru Panorame specijal, zvaničnog programa Berlinskog festivala, i nekoliko glavnih nagrada u Nacionalnoj selekciji ovogodišnjeg FEST-a Rekvijem za gospođu J., novi film reditelja Bojana Vuletića, prošlog četvrtka, 16. marta stigao je i na redovne repertoare bioskopa u Srbiji. Tim povodom porazgovarali smo o ovom ostvarenju sa Jovanom Gavrilović, glumicom mlađe generacije koja je u Rekvijemu… odigrala značajnu, zapaženu i hvaljenu ulogu starije kćerke glavne junakinje.

Jovana Gavrilović kao Ana u Rekvijemu za gospođu J.

Budući da je reč o filmu u čijem je fokusu posve druga generacija, koliko su vam priča i tema Rekvijema za gospođu J.  bile bliske barem na emotivnom i idejnom planu?

Teško je govoriti o ma kojoj generaciji ne osvrćući se na prethodne, ne opažajući buduće. Svi likovi ove crne komedije smešteni su pod „presu“ različitih odnosa, nametnutih dužnosti, socijalne tranzicije, krize identiteta, boreći se praktično za opstanak, što je samo po sebi apsurdno. Živ čovek se bori da bude živ… U tom smislu, ovo jeste priča o jednoj ženi, ali i o najmanje četiri generacije, ako izuzmemo duhove prošlosti. Ono što je meni važno, i sa čime se emotivno i idejno identifikujem, jeste to da ovaj film ostavlja mogućnost svetlu da pobedi tamu na najjednostavniji mogući način.

Jovana Gavrilović, Berlinaler (foto: Brigit Dumer).

A da li vam je i koliko blizak taj bes, ta ozlojeđenost na svet i sudbinu lika koji tumačite u ovom filmu?

S obzirom na to da je radnja smeštena ovde i danas, a da su bes i ozlojeđenost manifestacije nezadovoljstva, mogu reći da sam se u velikoj meri našla na poznatom terenu. Svakako, mislim da sam lično sa godinama prevazišla takvu vrstu ekstrovercije, ali je pamtim, a kao glumica pomalo i negujem.

Ekipa Rekvijema u Berlinu (foto: Brigit Dumer).

U vašoj radnoj biografiji već je podosta značajnih uloga u relevantnim pozorišnim predstavama, a ovo vam je prva zamašnija filmska uloga. Kako vam se čini filmska gluma, koliko vam prija proces rada i šta ste radeći na ovom filmu naučili o filmskoj glumi u konkretnim uslovima?

U glumačkoj profesiji najuzbudljivije je to što je svaka nova uloga, kao prva uloga. Sve što radiš je prvi put. U pozorištu su stvari podložne promenama. Nakon par godina možeš da napraviš progres igrajući isti lik. Ili da nazaduješ. Na filmu ostaje ono što je kamera zabeležila. Potrebno je mnogo koncentracije i sigurnosti u to što nudiš.  Radeći na ovom filmu otkrila sam božanstveni filmski svet, to mi je trenutno najvažnije.

Jovana Gavrilović viđena kroz objektiv Vidoja Vujovića.

Kako je izgledala i kako je tekla saradnja sa Mirjanom Karanović, budući da vam je ona većim delom glavna i direktna partnerka?

Mirjana je velika umetnica. Ona čuva svoje partnere, ne dozvoljavajući im da bilo šta podrazumevaju, a njeno prisustvo uvek podstiče akciju. Mnogo je volim.

Mirjana Karanović, Bojan Vuletić i Jovana Gavrilović na FESt-u (foto: Dušan Milenković).

Šta možete da nam kažete o saradnji sa rediteljem Bojanom Vuletićem?

Bojana sam prvi put upoznala na kastingu za ulogu Ane, a drugi put čitajući njegov scenario Rekvijem za gospodju JZnala sam da ću imati posla sa čovekom sa izrazitim osećanjem mere. Kasnije sam otkrila i mnoge druge njegove kvalitete kao što su beskrajno strpljenje i zainteresovanost za rad sa glumcem, ali i čvrsta odlučnost bez naznaka tvrdoglavosti i svojatanja. Sa puno poverenja sam mu se prepustila i jako sam srećna što je moje prvo veće profesionalno iskustvo filmske igre vodio baš on.

Da li su u međuvremenu pristigle nove filmske ponude i na čemu to glumačkom uopšteno gledano radite u ovom trenutku?

Trenutno pripremam ulogu Raške, u televizijskoj seriji Nemanjići u režiji Marka Marinkovića, a čekaju me i neki zanimljivi pozorišni poduhvati.

Razgovarao: Zoran Janković