Ovogodišnji Kanski festival ulazi u samu završnicu, a tamo je (u sklopu promocije novijeg srpskog filma mlađih autora a  u okviru programa ACID) zainteresovanima i znatiželjnima predstavljen i kratki film Vladimira Tagića, Izlaz u slučaju opasnosti. Tim povodom upravo sam Vladimira Tagića zamolili da nam predstavi omiljene domaće mu filmove. On se odlučio za narednih deset ostvarenja…

  1. Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT-a (Dušan Makavejev)::: Sloboda, bezobrazluk i hrabrost su me uvek fascinirali kod Dušana Makavejeva. Kada sam prvi put gledao ovaj film kao da mi je neko otvorio vrata, za koja do tada nisam znao da postoje.
Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT (1967).
  1. Klip (Maja Miloš)::: Klip je po mnogo čemu najznačajniji srpski film u proteklih deset godina. Maja je uspela da ispriča jedinstvenu ljubavnu priču. Ono što je za mene najveći kvalitet ovog filma jeste što je autorka potpuno ušla u svet glavnih junaka i njemu pristupila čisto i iskreno, „iznutra“, bez i jedne trunke distance i moralizovanja.
Klip (2012).
  1. Dom za vešanje (Emir Kusturica)::: Teško mi je bilo da odlučim koji Kusturičin film treba da bude na ovoj listi. Odabrao sam Dom za vešanje zbog možda i najmagičnije scene ikada snimljene u jugosloveskom filmu. To je scena Perhanovog sna, u kom Azra tetovira njegovo ime ispod svojih golih grudi. Mislim da je ta scena remek-delo svetske kinematografije.
Dom za vešanje (1988).
  1. Lepa sela lepo gore (Srđan Dragojević)::: Savršeno rediteljsko-montažersko baratanje sa pet vremenskih tokova koji se prepliću ubraja ovaj film u klasike jugoslovenske kinematografije. Definitivno najznačajniji, najbolji i najtačniji film o raspadu Jugoslavije.
Lepa sela lepo gore (1996).
  1. Kad budem mrtav i beo (Živojin Pavlović)::: Džimi Barka je verovatno najveći antiheroj našeg filma, a njegova lutanja po margini društva nas uvlače duboko u ovaj mračni film pun žudnje za životom, bola i humora. Otpadnik jedinstvenog šarma, Džimi je neko koga svako od nas oseća na svojoj koži.
Kad budem mrtav i beo (1967).
  1. Pogledaj me, nevernice (Srđan Karanović)::: Beskrajno duhovit i inteligentan, ovaj lažni dokumentarac je jedinstven biser jugoslovenske kinematografije i meni najdraži film Srđana Karanovića. Nikada nisam pogledao nijedan film sličan ovom.

  1. Sutra ujutru (Oleg Novković)::: Kada se film završio, ja sam ga vratio na početak i pustio ponovo. U ovom filmu sam se dva puta zaljubio, zaljubio sam se u Nadu Šargin i u pisanje Milene Marković. On je perfektno snimljen, odglumljen, režiran i predstavlja najbolji primer kako mladi autori treba da pristupe pravljenju svojih filmova u niskobudžetnim uslovima.

  1. Skupljači perja (Aleksandar Petrović)::: Remek-delo. Apsolutno savršen film u svakom svom aspektu. Definitivno najznačajniji jugoslovenski film svih vremena. Podjednako neponovljiv, moderan, svež i autentičan evo i posle 40 godina.
Skupljači perja (1967).
  1. Nacionalna klasa (Goran Marković)::: Brana Mitrović Flojd je moj heroj, on je heroj mog detinjstva, moje mladosti, a evo i mojih 30-tih. Ja i dalje verujem, kada ovaj film iznova gledam, da će Flojd nekako uspeti da pobedi u toj finalnoj trci. Ovaj film je po mnogo čemu moj omiljeni film i sažima u sebi sve ono što na filmu najviše volim: duhovitost, šarm, nepretencioznost, savršen osećaj mere, borbu komike i tragike. Sem toga, Nacionalna Klasa je za mene bila slika Beograda o kom sam toliko slušao i u koji sam žudeo da dođem, ali je takođe i slika Jugoslavije, koju nažalost, nikada nisam upoznao.
Nacionalna klasa (1980).
  1. Sjećaš li se Doli Bel (Emir Kusturica)::: Ovaj filmu uspeva u onome što je na filmu najteže i najvrednije, a to je da „uhvati život“, da oslika život u svoj svojoj lepoti i tragici.
Sjećaš li se Doli Bel? (1981).

Zoran Janković