Ove sedmice saputnik u potrazi za najvoljenijim domaćim/ovdašnjim filmskih ostvarenjima za nezaborav bio nam je Davor Pavlović, filmski kritičar i magistar dramskih umetnosti iz Banja Luke. Evo njegovog odabira i pratećih pojašnjenja: „Teško je i nezahvalno izdvojiti samo jedan, najbolji film, u dugotrajnoj i bogatoj kinematografiji kao što je naša, tako da sam se odlučio da iz određenih vremenskih perioda izdvojim dva ili tri filma koja su na mene ostavila poseban utisak.“
„U 21. vijeku najbolji utisak na mene su ostavili filmovi Život i smrt porno bande Mladena Đorđevića, koji je upečatljiva i originalna kritika savremenog društva u Srbiji i kada sam ga pogledao nisam mogao vjerovati da je nešto takvo snimljeno kod nas. Predstavljao je pravo osvježenje, kao i film Olega Novkovića Beli, beli svet, koji je fantastično napravio modernu antičku tragediju, a utisci nakon gledanja me dugo nisu napustili.“
„Devedesete su mi posebno oblježila dva debitantska filma, koje mogu svrstati u najbolje prve filmove, ne samo kod nas, već i u ovom dijelu Evrope. Prvi je film Prije kiše Milča Mančevskog, koji nam pokazuje da živimo u jednom zatvorenom krugu zla i koji nosi jednu duboku antiratnu poruku. Drugi je Mi nismo anđeli Srđana Dragojevića, čije se replike i danas koriste u razgovorima mladih. Ovaj film mi je posebno drag jer je nastao u ratnom vihoru i vremenu mog odrastanja, a izvrsna je komedija koja mi je bila bijeg od tadašnje situacije. „
Osamdesete godine su bile vrlo bogate zanimljivim filmova, a posebno su ih obilježile komedije Slobodana Šijana, ali meni su se posebno dopali, opet prvi film jednog reditelja, a to je Sjećaš li se Doli Bel? Emira Kusturice, koji koliko god ga puta gledao nikada me ne ostavi ravnodušnim i Dečko koji obećava Miše Radivojevića, koji je na neki način uz prve Anđeleobilježio moje djetinjstvo, kako pričom, tako i muzikom.“
„Crni talas i režiseri tog perioda su mi posebno dragi, tako da mi je izdvojiti ovdje nekoga bilo posebno teško. Uz mnogo muke odlučio sam se za tri filma. Kada sam prije nekoliko godina na FEST-u pogledao Mlad i zdrav kao ruža, za kojeg do tada nisam ništa ni znao, osim faktografskih podataka, ostatak festivala sam samo razmišljao o njemu. Taj film je prikazao tadašnju sadašnjost, ali i predvidio budućnost. Film koji je vrlo sličan utisak ostavio na mene nakon gledanja, iako sam ga pogledao u kućnom ambijentu je Rani radovi Želimira Žilnika, a treći je Buđenje pacova Žike Pavlovića. Za ovaj Pavlovićev film sam se odlučio, jer se uhvatio u koštac sa mnogim tabu-temama u tom periodu, a uz to ih ispričao na jedan neposredan i vrlo efektan način.“
„Za kraj bi dodao još jedan film, a riječ je o H-8 Nikole Tanhofera koji je odličnu ideju odlično prenio na platno i svojom atmosferom i emocijom na mene ostavio neponovljiv utisak.“
Zoran Janković