Tamara Krcunović je želela da postanete glumica otkako zna za sebe. Karijeru je, nakon školovanja u Srbiji i Francuskoj, gradila polako, bez žurbe, pažljivo birajući uloge koje će prihvatiti.  Televizijska sezona 2014-2015. donela joj je dva izazova – od koleginice Slobode Mićalović preuzela je ulogu Aide u Jagodićima, a zatim je u Urgentnom centru otelotvorila doktorku Milicu Lukić. Početkom 2016. godine, Tamara Krcunović je zablistala u dugometražnom debiju Nikole Ljuce. Razgovor i počinjemo pitanjem o Vlažnosti koja će sutra, 22. jula, van konkurencije, biti prikazana na Festivalu evropskog filma Palić.

Kao Aida u Jagodićima.
Kao Aida u Jagodićima.

Kako je došlo do toga da dobiješ ulogu Mine u Vlažnosti?

Vlažnost je isprva trebalo da bude kratki film i Nikola je mene od početka imao u planu. Pristala da glumim, a svoju odluku nisam promenila ni nakon što su Nikola i scenaristkinja Staša Bajac odlučili da, ipak, rade dugometražni film. U projektu sam, znači, od samog početka. Dočekivala sam sve nove saradnike.

Da li je bilo teško ući pod Mininu kožu?

Svakoj ulozi pristupan na isti način, nije bitno da li je ona glavna ili epizodna. Glumački proces je uvek isti – moram da znam šta se dešava sa mojim likom i kada je pred očima publike i kada to nije. Taj proces uvek studiozno prođem. Podseća me to na one muzičke kutije sa karuselom – konjić privremeno nestane iz vidokruga, ali je, čak i kad se ne vidi, i dalje tu. Ja uvek prođem čitav put u kome moram sebi da objasnim šta se sa likom koji tumačim dešava i kada je u vidnom polju i kada nije. Glumce često ponese želja da pokažu što više u nekoj ulozi koja je vremenski ograničena. Igrala sam Minu kao da je apsolutno prisutna u svakoj sceni filma. Mina je, iako je okidač za čitav niz događaja u filmu, pasivan lik, posmatrač, što se kosi sa mojom prirodom. Stalno sam imala potrebu da je nekako aktiviram. Ipak, protiv toga sam se borila. Igrala sam se time koliko je moguće – ništa spolja ne pokazati, a unutra razviti čitav svet i biti prisutan.

Tamara Krcunovic kao Mina u filmu Vlaznost
Tamara Krcunovic kao Mina u filmu Vlažnost.

Kao su protekle pripreme?

Za ulogu Mine sam se pripremala periodično nekoliko godina. Nikola mi je stalno pričao o njoj, uvodio me je postepeno u priču… U sklopu priprema sam gledala filmove i čitala knjige koje su po atmosferi bliske onom što je Nikola želeo da postigne. To mi je veoma bitno. Ta priprema, razgovor, literatura, filmovi.. Ključ je u pripremi, osmišljavanju uloge. To osmišljavanje, ta nadogradnja, to je ono što, po meni, deli prosečne od velikih glumaca. Teže je smisliti nego odigrati.

Tamara Krcunović (foto: Marko Sovilj)
Tamara Krcunović (foto: Marko Sovilj).

Koje filmove/knjige si pogledala/pročitala u sklopu priprema?

Film Oslo, 31. avgust, na primer. To je bila referenca za Vlažnost, Nikola je želeo da postigne tu atmosferu. Čitala sam poeziju Ivana V. Lalića, našeg sjajnog pesnika čiju pesmu Slaven Došlo izgovara na početku filma. Gledali smo i Bergmananove Scene iz bračnog života.  Sa Milošem nismo probali konkretne scene iz filma, Nikola je bio protiv toga, već smo radili dosta improvizacija, situacija kojih nema u filmu. Kada smo stali pred kamere, bila sam potpuno spremna. Tačno sa znala šta Mina, na primer, ramišlja u sceni na početku, u kojoj glumim sa Slavenom. Znala sam simboliku Lalićeve pesme koju on izgovara, kompletan misaoni proces lika bio mi je poznat, postupke.Tu scenu smo snimili iz prve, kupljen je već prvi dubl. To nije slučajno.

Tamara Krcunović i Miloš Timotijević u filmu Vlažnost.
Tamara Krcunović i Miloš Timotijević u filmu Vlažnost.

Kako je protekla saradnja sa vašim filmskim suprugom Milošem Timotijevićem?

Miloš i ja se znamo već godinama. Kao klinci smo bili zajedno u dramskoj grupi Radio Beograda. Zajedno smo radili predstavu Zoran Đinđić sa Oliverom Frljićem na kojoj je Nikola bio asistent, kao i kratki film Prostor između nas u režiji Maše Nešković. Miloš i ja se odlično razumemo, ništa ne treba da ga pitam ili da mu objašnjavam. Imamo povrenja jedno u drugo, a to donosi slobodu da pružimo svoj maksimum.

Tamara Krcunović u Urgentnom centru.
Tamara Krcunović u Urgentnom centru.

Šta se sa Minom dogodilo nakon događaja opisanih u Vlažnosti? Da li si nekada o tome razmišljala?

Jesam u samom procesu rada. Razmišljala sam o tome šta je čeka u tom odnosu kada je odlučila da se vrati, ali kada se završilo snimanje stavila sam tačku. Nakon što završim rad na nekom liku, naučila sam da ta vrata zaključam. Kad ozbiljno radiš na ulozi, emocije su toliko snažne da, kada se snimanje završi, poželiš da završiš sa tom pričom, tim likom. Tokom godina sam pronašla mehanizme da to uspešno presečem i nastavim dalje. Radim na novim ulogama i energiju trošim da bih se za njih pripremala.

Tamara Krcunović kao major Vera Antić u trećoj sezoni Vojne akademije.
Tamara Krcunović kao major Vera Antić u trećoj sezoni Vojne akademije.

U toku je snimanje treće sezone Vojne akademije u kome igraš bitnu i zanimljivu ulogu… Priča se da će tvoj lik doneti nešto novo na srpsku televiziju. Istina?

Igram ženu koja ima moć, ženu koja je visoko pozicionirana u vojsci Srbije.To je žena u muškom poslu i muškom okruženju koja se bori sa predrasudama, snažna žena, žena borac. Boban Jevtić i Milan Konjević je nisu napisali prvoloptaški, stavili su je pred brojne izazove, nije ušuškana, bezbedna. Mora da se bori za svoje mesto u muškom svetu i svesna je toga. To je žena koja je sve svoje impulse stavila pod kontrolu. Manipulativna je, kalkulant, sve što radi je unapred smišljeno, ali i ujedno žena koja ruši predrasude. Nekako je i energetski drugačija od mene, pa čak i fizički… Uvek sedi pravo, ne mlatara rukama dok priča… Bilo mi je teško dok nisam otključala lik, mnogo sam razmišljala o njemu. Inspirisala sam se čuvarkom logora u poljskom filmu Pasažerka, bolničarkom u Letu iznad kukavičjeg gnezda, Lorensom Olivijeom u Maratoncu, Fej Danavej u TV mreži… Ono što povezuje ove likove je moć koju imaju. Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam pod rediteljskom palicom Dejana Zečevića,  zajedno sa divnim kolegama Ljubom Bandovićem i Nebojšom Milovanovićem odigrala tu prvu, važnu scenu, i kada sam shvatila da ta žena, sa kojom sam živela mesec dana, sada zaista postoji.

Tamara Krcunović (foto: MiŠa Obradović).
Tamara Krcunović (foto: Miša Obradović).

Glumiš i kod Dušana Milića, u sitkomu zasnovanom na delima besmrtnog Branislava Nušića, zar ne?

Dugo vremena nisam radila komediju, poziv za ovaj sitkom me je baš obradovao. Komedija je glumački veoma zahtevan žanr, ali svetao i vedar. Dušan je u meni prepoznao komičarski potencijal, što mi veoma imponuje. Lik Nemice Klare iz Nušićeve komedije Dr je prepravio za mene, tako da glumim Francuskinju. Kod Nušiča je ona napisana kao funkcija, nema ni jednu karakternu okosnicu za koju glumac može da se uhvati. Filmska adaptacija Soje Jovanović u kojoj je Klaru glumi Marisa Mel je fenomenalna, ali smo mi pokušali nešto drugo. Sitkom je zahtevao drugi pristup. Da bih opravdala sve što Klara radi zaključila sam da ona mora da bude neka luckasta žena, da je neophodno da izađem iz klišea, načina na koji Srbi doživljavaju strankinje, kao uštogljene, prefinjene i odmerene dame. Brižit Bardo mi je bila inspiracija. Slučajno sam gledajući njene stare slike na kojima je opružena na podu bosih nogu, potpuno opuštena, slobodna, okružena prijateljima koji, pomalo uštogljeno, sede na trosedu i foteljama oko nje, našla ključ za lik. Tako je moja Klara postala jedna oslobođena, naivna, povodljiva žena. Uživam na snimanju sa Borisom Isakovićem, Jasnom Đuričić, Srđanom MiletićemNikolom Rakočevićem i drugim kolegama. Nakon komedije, očekuje me rad na kriminalističkoj seriji Ubice mog oca koju režira Gaga Antonijević.

Tamara Krcunović kao Klara u sitkomu rađenom po Nušićevim komedijama.
Tamara Krcunović kao Klara u sitkomu rađenom po Nušićevim komedijama.

Razgovarao: Đorđe Bajić