U susret predstojećoj suboti i novom izdanju Producentskog dana, prošlogodišnja dobitnica nagrade Lučonoša i ovogodišnja članica žirija Tatjana Žeželj Gojković otkiva detalje u vezi sa ovom manifestacijom i svojim dosadašnjim producentskim poduhvatima.

Na koje sve izazove nailaze danas srpski producenti? Koliko je teško „plivati“ u ovoj našoj tranzicionoj stvarnosti i obezbediti sredstva potrebna za iniciranje jednog filmskog projekta?

Koliko god danas bilo teže upustiti se u ovu avanturu, čini mi se da se neke stvari otvaraju i idu na bolje. Više je konkursa tokom godine, ušli smo u sistem potprograma MEDIA koja nam omogućuje da apliciramo za sredstva koja su dostupna evropskim kinematografijama. Želim da verujem da se krećemo u dobrom pravcu i da će biti sve bolje, jer u suprotnom, da u to ne verujem, ne bih mogla da se bavim ovim poslom koji najviše volim da radim.

Producentkinja Tatjana Žeželj Gojković.
Producentkinja Tatjana Žeželj Gojković.

Kako birate projekte koje ćete producirate? Šta biste izdvojili kao najreprezantativnije iz svog dosadašnjeg opusa?

Svakako biram po svom senzibilitetu, ali i ljudima sa kojima radim, jer je to veoma bitna kategorija u našem poslu. Morate da uživate i volite ono što radite inače nećete moći da se borite i date sve od sebe za jedan projekat. Naravno da sam najponosnija na svoj prvi samostalni producentski projekat, igrani film Panama Pavla Vučkovića. Nakon trideset godina, Panama je prvi srpski debitantski film koji je ušao u glavnu selekciju Kanskog festivala i bio nominovan za Camera d’Or – najbolji debitantski film. Najvećem delu ekipe koja je radila na filmu ovo je bilo debitantsko ostvarenje, od autora do glumaca, i najponosnija sam što smo u najtežim uslovima i sa minimalnim sredstvima, uz upornost i entuzijazam izneli ovaj projekat, a da se to nije odrazilo na kvalitet i zahteve samog filma. Ponosna sam što smo čisti izašli iz realizacije, bez loše energije, bez dugovanja, bez nezadovoljnih ljudi. Iako je sam proizvod veoma bitan, ipak, najvažnije je da čistog obraza i sa zadovoljnom ekipom izađete kao producent.

Šta za vas znači Producentski dan i nagrada Lučonoša koju ste osvojili prošle godine?

Drago mi je da Fakultet dramskih umetnosti i Katedra za filmsku i TV produkciju neguju ovaj događaj, nagradu, i standarde koje morate da ispunite da biste dobili istu. Priznanje koje dobije neki stariji kolega za uspeh koji je ostvario tokom te godine, svakako studentima i mlađim generacijama daje podsticaj da se i oni bore i shvate – kako, koliko često se čini teškim u procesu, ovo zanimanje je proizvod truda, rada i upornosti i jedan je od najuzbudljivijih i najlepših poslova kojima možete da se bavite. Kada film, serija, reklama, spot izađu pred svoju publiku, najlepši je osećaj koji jedan producent može da ima. Proces stvaranja umetnosti svakako je i deo same umetnosti. Studije književnosti sam napustila pred sam kraj kako bih upisala FDU. I zasigurno mogu da kažem da bih opet učinila isto.

Plakat ovogodišnjeg Producentskog dana.
Plakat ovogodišnjeg Producentskog dana.

Ove godine ste deo žirija koji deluje u okviru Producentskog dana… Kako vam izgleda srpska produkcija u prethodnih 12 meseci i kako protiče saradnja sa Anom Stanić i Nevenom Madžarević, vašim koleginicama iz žirija?

Pošto smo tek ušle zajedno u ovaj proces, nismo još uvek imale priliku za dublje razgovore i razmenu mišljenja, ali početkom ove nedelje nas čeka i taj deo posla. Mogu samo da kažem da su radovi iz godine u godinu zanimljiviji, kreativniji i, čini mi se, da se kolege više trude u odnosu na nas dok smo studirali, što mi je veoma drago. Tek kad ste sa druge strane shvatite da ste možda mogli da se potrudite malo više i uradite nešto veće i značajnije tokom studiranja jer ste tad imali svu slobodu i vreme da stvarate.

Oprobali ste se kao producentkinja kratkih i dugometražnih igranih filmova, dokumentaraca, televizijskih serija… Imate li svoj fah u kome se osećate najprijatnije ili srpski producenti nisu u poziciji da uvek biraju projekte u kojima će učestvovati?  

Naravno da svako uvek ima izbor i da uvek može da odbije projekat. Da biste pronašli svoj put poželjno je da prođete kroz razne žanrove i procese stvaranja tih dela kako bi naučili nešto i osetili stranu svakog ponaosob jer se ipak razlikuju. Svakako smatram da se treba opredeliti za onaj koji vam se čini najboljim za vaše potencijale i tu se usavršavati, jer svako treba da pronađe ono što mu najbolje leži i da se posveti tome. Rasplinjavanje vam ne daje prostora da se posvetite nečemu 100% i date svoj maksimum. Ono što me zaista ispunjava trenutno jesu filmovi i serije, ali i reklame znaju da budu jako zanimljive i kreativne.

Tatjana Žeželj Gojković

Šta možemo da očekujemo na ovogodišnjem Producentskim danu? Čini mi se da je sve primetnija tendencija da se ova već tradicionalna manifestacija učini zanimljivom i ljudima van branše…

Mlađe kolege se veoma trude da svake godine izađu pred publiku sa novom temom, novim kreativnim idejama, tako i ove godine kroz temu Oskar-a svakako će na glamurozniji način predstaviti ovu manifestaciju. Oni ne prave radove da bi dokazali da mogu da režiraju, snimaju, pišu… već da kroz svoje vežbe prođu sve te procese i pokažu kreativnost koja je sastavni deo našeg zanimanja.  Koliko pamtim, dok sam studirala, uvek je bilo ljudi van branše koji su se interesovali za ostvarenja studenata koja su svake godine sve bolja i kreativnija. Nadam se da će ove godine radovi studenata iz filmske i TV produkcije privući još više publike u i van branše.

 Razgovarao: Đorđe Bajić