Iako je zauzet pripremama za početak snimanja filma Poslednji Srbinu Hrvatskoj, reditelj Predrag Ličnina je našao vremena da za portal FCS-a otkrije svoja tri najdraža filma iz jugoslovenske zaostavštine.
„Balkanskog špijuna gledao sam s roditeljima i bratom u kinu kad sam imao 12 godina, u godini njegovog premijernog prikazivanja. Nisam se baš nešto smijao jer nisam dosta toga razumio. U narednim godinama sjećao sam se otprilike samo odjavne špice u kojoj Bata Stojković četveronoške hoda ulicom s psom. Kad sam krajem osamdesetih ponovo pogledao film, stvari su postale jasnije. Odmah sam se prisjetio predsjednika kućnog savjeta iz zgrade preko puta moje koji je jednog dana prefarbao grafit PUNK jer je doista mislio da je to skraćenica za pokrenimo ustanak naroda Kosova. U narednih 28 godina film sam pogledao oko 80 puta i znam ga gotovo napamet. Znam i jednog lika koji stanuje blizu mene i koji je devedesetih film imao snimljen na audio-kasetu i svakodnevno ga je slušao na walkmanu. On ga zna cijelog napamet.“
„Dvije godine ranije, također u kinu i u istom sastavu kao u slučaju prethodnog filma, gledao sam Variolu veru i u narednim danima budio sam se u noćnoj mori, valjda zato jer sam sve shvaćao. Posebna mi je paranoja bila činjenica da se epidemija velikih boginja u Jugoslaviji dešavala u godini mog rođenja i često sam razmišljao da sam zapravo zaražen, ali da u mom slučaju virusu treba duže vrijeme da postane aktivan. Variolu veru ponovo sam gledao tek dvadesetak godina kasnije i plašio sam se momenta u kojem shvatiš da je film koji je ostavio dojam na tebe u djetinjstvu zapravo trash, kao naprimjer u slučajevima filmova Čovjek Omega ili Momci iz Brazila. To se s Variolom verom nije dogodilo, ostao mi jednako odličan kao i početkom osamdesetih.“
„Uz horore i komedije obožavam tinejdžerske komedije. Netko mi je krajem 1992. godine donio iz Beograda, preko Budimpešte u Zagreb, VHS kasetu s filmom Mi nismo anđeli. Ono što se dešavalo dalje je antologija – kaseta je kružila gradom, putem je umnožavana i film je uskoro postajao omiljena zabava na zabavama. Sad kad gledam modernu torrent pirateriju s nevjerojatnom mogućnošću izbora, devedesete bude neku nostalgiju u meni – trebalo se baš potruditi kad je čovjek htio neki nabaviti neki film. Mislim da su devdesete nove osamdesete…“
Đ. B.