Danas, 22. februara 2020. godine, u Berlinu će, uz prisustvo ekipe, biti održana svetska premijera filma „Otac“. Film Srdana Golubovića biće prikazan u okviru „Panorame“, zvaničnog programa 70. izdanja Berlinskog filmskog festivala. Novi Golubovićev film nastao je kao koprodukcija Srbije, Francuske, Nemačke, Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, i, naravno, uz podršku Filmskog centra Srbije.

Sinopsis: Zapuštena i rastrojena žena dolazi pred fabriku s dvoje male dece i preti da će da se zapali ako njenom mužu ne isplate zaostale plate i otpremninu. Niko ne reaguje, ona se zapali uz vrisku i plač svoje dece. Nikola radi kao nadničar, pre dve godine je dobio otkaz u fabrici, koja je otišla u stečaj. Kada mu jave šta se desilo Nikola dotrčava do fabrike i saznaje da je žena odvedena u bolnicu, a da je decu preuzeo Centar za socijalni rad. U Centru za socijalni rad Nikoli govore da su deca već smeštena u hraniteljsku porodicu i da će tamo da ostanu, sve dok se ne utvrdi da li Nikola ima adekvatne uslove da brine o njima. Kada sazna da su mu deca oduzet, Nikola odlučuje da iz protesta, očaja i potrebe da dokaže i sebi i drugima, krene peške za Beograd u ministarstvo, da traži pravdu i pravo na svoju decu. Nikola sa rancem na leđima kreće za Beograd, nošen jedinom stvari koja mu je preostala u životu – ljubavi prema svojoj deci. „Otac“ je film o čoveku kome su zbog siromaštva oduzeli decu, gubitniku, odbačenom i poniženom čoveku, koji kroz svoje putovanje, hodajući od svog sela na jugu Srbije do prestonice, sa kraja na kraj zemlje, iz protesta, dostojanstva, želje da dokaže i sebi i drugima, iz očaja – postaje heroj.

Čekajući premijeru Oca: Goran Bogdan na štandu FCS-a u Berlinu, foto: Jelena Mitrović

Film je zasnovan na istinitoj priči, o čemu je Golubović rekao: „Pročitao sam na nekom portalu priču o Đorđu Joksimoviću, kojem je Centar za socijalni rad oduzeo decu i koji je, kada se suočio sa tim lancem birokratije i korupcije, rešio da peške ode za Beograd. Pročitavši to, odmah sam se setio filma Pariz, Teksas i filmičnosti koju to putovanje peške ima u sebi. Đorđe je već u tom trenutku bio ispred Ministarstva za rad i ja sam otišao da razgovaram sa njim. Družili smo se nekoliko dana, pružio sam mu podršku i odlučio da o tome želim da snimim film. On nije krenuo na to putovanje da bi pokazao bunt; on zapravo ni sam nije siguran zašto, ali vođen nekim impulsom on je samo krenuo. Bilo mi je interesantno da pravim film o čoveku, koji, boreći se sa nepravdom, ne racionalno, već duboko intuitivno, kreće na neko, gotovo mitsko putovanje.“

Oca Nikolu u filmu tumači Goran Bogdan, dok su uloge dece poverene Ajli Šantić i Muharemu Hamziću, koji su prvi put na filmu, nakon što su prošli kasting u kome je učestvovalo više od 250 dece. Ostale uloge tumače: Boris Isaković, Nada Šargin, Milica Janevski, Vahid Džanković, Jovo Maksić, Nikola Rakočević, Milan Marić… Scenario za film potpisuju Srdan Golubović i Ognjen Sviličić, direktor fotografije je Aleksandar Ilić. Film je montirao Petar Marković. Kostimografkinja je Ljljana Petrović, a scenografi Goran Joksimović i Predrag Petrović. Muziku za film je komponovao Mario Šnajder.

Nada Šargin , Ajlia Šantić i Muharem Hamzić u filmu Otac, foto Maja Medić

O svojoj ekipi i filmu, Srdan Golubović kaže: „Sve filmove koje sam do sada radio, radio sam sa skoro istom ekipom. Praktično od fakulteta radim sa istim ljudima. Film je timski posao, reditelj je onaj koji je najistureniji i jedini koji u svakom trenutku zna celinu onoga što stvara, ali bez glumaca to ne postoji, kao ni bez direktora fotografije, scenografa, kostimografa, ali i ključnog saradnika reditelja – scenariste, koji pomaže u kreiranju priče. U mojim filmovima ima dosta toga sličnog, mada se ja trudim da svaki od njih bude drugačiji. Mislim da je ovaj drugačiji od prethodnih po rediteljskom pristupu. Ovoga puta sam se trudio da budem hrabriji, beskompromisniji, da idem do kraja pa makar i glavom kroz zid, te da i ovaj film bude najsiroviji, najogoljeniji, najtvrđi i bliži istini.

Na snimanju filma Otac, foto: Maja Medić

Film „Otac“ nastao  je u koprodukciji šest zemalja: Srbije, Francuske, Nemačke, Slovenije, Hrvatske i BiH. Film su, pored Filmskog centra Srbije, podržali i: nemački fond MDM, francuski fond Cinema du Monde, hrvatski fond, slovenački fond, fond BiH, Arte France i ZDF Arte, kao i Eurimages fond za koprodukcije. Producent filma je Jelena Mitrović (Filmska kuća Baš Čelik, Srbija), u koprodukciji sa Propeler Film (Hrvatska), Vertigo (Slovenija), ASAP Films (Francuska), Neue Mediopolis (Nemačka), SCCA/Pro.Ba (Bosna i Hercegovina). Izvršni producent je Igor Kecman.

Goran Bogdan u filmu Otac, foto: Maja Medić

Srdan Golubović je rođen je 1972. godine u Beogradu. Njegov prvi dugometražni igrani film „Apsolutnih sto“ (2001) prikazan je u Torontu, San Sebastijanu, Pusanu, Roterdamu i osvojio je veliki broj medjunarodnih I domaćih nagrada. Golubovićev drugi dugometražni igrani film „Klopka“ (2007) je imao svetsku premijeru na Berlinalu (sekcija „Forum“), a prikazan je i na festivalima u Torontu i Karlovim Varima. Film je osvojio je 22 međunarodne nagrade na preko 50 festivala na kojima je učestvovao, a imao je i uspešnu bioskopsku distribuciju širom sveta. „Klopka“ je 2008. bila u užem izboru za Oskara za najbolji strani film. Golubovićev treći film „Krugovi“ (2013) prikazan je na Sandensu, gde je osvojio Specijalnu nagradu žirija, kao i na festivalu u Berlinu (selekcija „Forum“), gde je dobio nagradu Ekumenskog žirija. „Krugovi“ su učestvovali na preko 80 festivala i osvojili su 32 međunarodne nagrade. Srdan Golubović je profesor filmske režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Srdan Golubović, foto: Maja Medić

O saradnji sa Goranom Bogdanom u „Ocu“, reditelj je rekao: „Dosta dugo smo radili na tome. Tokom ta dva meseca, on je svakodnevno imao treninge koji su trajali po nekoliko sati i bio je na veoma striktnom režimu ishrane, a pre i posle treninga smo imali probe, sveukupno između pet i šest sati dnevno. Prolazili smo kroz scenario, govorili o ideji, o liku, analizirali; ozbiljno smo radili na tome jer je to takav zadatak. Bilo je potrebno da uđemo u svet jednog čoveka, svet kojem mi ne pripadamo, svet izuetnog siromaštva, a ni Goran ni ja nismo iz tog miljea. Glavni zadatak je bio da on glumi kao naturščik i da sve bude gotovo dokumentaristički, a da promena koja stiže na kraju bude ogromna, ali potpuno neprimetna. Ima jedna rečenica Abasa Kiarostamija, koja je za mene jako važna – pitali su ga šta je za njega dobar film, a on je odgovorio: Pa onaj kojem verujemo. Dakle cilj je bio da verujemo tom čoveku, da verujemo njegovim problemima i svemu onome što mu se događa.“

Na snimamanju Oca, foto: Maja Medić

Film „Otac“ traje 120 minuta i tokom osam nedelja sniman je na više lokacija u okolini Priboja, Zaječara, Knjaževca i Beograda. Nacionalna premijera će biti održana na otvaranju FEST-a, 28. februara 2020. godine u Sava centru. Za podaju prava u svetu je zadužena kompanija The Match Factory. Distributer za Srbiju je kuća MCF – MegaCom Film.

Đorđe Bajić