Od 8. maja 2020. godine posetioci Jutjub kanala Filmskog centra Srbije mogu da potpuno besplatno pogledaju prvi film Želimira Žilnika. Žilnik je, neosporno, jedan od ključnih jugoslovenskih i srpskih reditelja. Ovaj međunarodno cenjeni, osobeni i produktivni sineasta, duže od pola veka stvara na više frontova i autor je brojnih igranih i dokumentarnih filmova. Jedan od začetnika žanra doku-drame, Žilnik je od samog početka svog profesionalnog rada okrenut temama koje uključuju društvenu, političku i ekonomsku kritiku svakodnevice, što se već jasno ocrtava u njegovim ranim radovima, u koje spada i debitantski „Žurnal o omladini na selu, zimi“. Ovaj dokumentarni film snimljen je u selima u okolini Novog Sada  i prikazuje mlade ljude u njihovom slobodnom vremenu – u vinskim podrumima, na igrankama, po seoskim ulicama, u kafanama. Učesnici su duhoviti i energični mladići i devojke, koji se vesele i uživaju u životu, ali bi istovremeno želeli i da budu negde drugde.

Dvanaestominutni „Žurnal o omladini na selu, zimi“, prva Žilnikova režija, prikazan je premijereno 1967. godine na 14. Martovskom festivalu u Beogradu. Žilnik je za ovaj film napisao scenario i režirao ga, a na njegovom nastanku filma sarađivali su snimatelj Mihajlo Jovanović Ciga, ton majstor Dragan Stanojević i montažeri Dragan Mitrović i Slobodan Mladenović. Film je nastao u produkciji novosadske produkcijske kuće Neoplanta film, sa kojim će Žilnik i kasnije sarađivati. Nakon svog debija, Žilnik je nastavio da se bavi angažovanim temama u kratkim ostvarenjima:  „Pioniri maleni, mi smo vojska prava, svakog dana ničemo ko zelena trava“ (1968), „Nezaposleni ljudi“ (1968), „Lipanjska gibanja“ (1968), „Crni film (1971), „Ustanak u Jasku“ (1972); a kasnije i u okviru igrane forme i dugog metra.

Žilnikov prvi igrani film „Rani radovi“ (1969) nagrađen je „Zlatnim medvedom“ na Berlinskom filmskom festivalu, a iste godine je u Puli osvojio četiri nagrade. Nakon problema sa cenzurom u Jugoslaviji, te zaustavljanja rada na narednom igranom filmu „Sloboda ili strip“ (1972), Žilnik sredinu 70-ih godina provodi u Nemačkoj, radeći nezavisne filmove koji su se među prvima bavili temom gastarbajtera u ovoj zemlji. Po povratku u zemlju, krajem 70-ih, režira seriju televizijskih filmova i doku-drama, a tokom 80-ih režira i nekoliko igranih filmova: „Druga generacija“ (1984), „Lijepe žene prolaze kroz grad“ (1985) i „Tako se kalio čelik“ (1988).

Među najpoznatije Žilnikove filmove spadaju: „Tito po drugi put među Srbima“ (1994), „Marble Ass“ (1995), „Do jaja“ (1997), „Kud plovi ovaj brod“ (1998), „Tvrđava Evropa“ (2000), „Kendi se vraća kući“ (2003), „Gde je Kenedi bio dve godine?“ (2005), „Evropa preko plota“ (2005), „Kenedi se ženi“ (2007), „Stara škola kapitalizma“ (2009), „Destinacija_Serbistan“ (2015)… Žilnikovi filmovi dobijali su značajne nagrade na jugoslovenskim festivalima (Herceg Novi, Palić, Novi Sad, Sopot), a imali su i bogat festivalski život u inostranstvu. Kultni film „Marble Ass“, na primer, dobio je na Berlinalu 2005. godine nagradu „Tedi ber“. Žilnikov rad na filmu bio je predmet niza inostranih retrospektiva, a brojni Žilnikovi radovi uvršteni su u kolekcije inostranih galerija i muzeja savremene umetnosti, uz učešće autora na značajnim internacionalnim umetničkim manifestacijama.

Đorđe Bajić

Želimir Žilnik nam je o nastanku svog prvog filma „Žurnal o omladini na selu, zimi“ ispričao sledeće:

„Kraj 1966. godine. Ohrabrim se da u novoosnovanu Neoplantu film, odnesem predlog za petnaestominutni dokumentarac. Da se snima u okolnim mestima: Bukovac, Krčedin, Irig. Znao sam nekoliko drugara, iz gimnazije i sa fakulteta. Veseli i pametni mladići. Dolazili bi ranim autobusima u grad. Viđali smo ih kako dremaju na klupama. Posle škole žure, da ne zakasne na autobuse. Ideja je da dokumentarac pokaže kako žive kod kuće.

Producent Svetozar Udovički, ideju prihvati. Postavio  sam jedan uslov: neću off novinarski tekst, nego da se snima sinhrono, uživo. Producent se ozbiljno zamisli. Znaš li, vajni debitantu, da u Srbiji ima svega 3 tonske 35mm kamere? To su one velike i teške, „oklopljene“, da bi bile nečujne. Pitanje je da li je ijedna slobodna.

Ubrzo mi jave: tri dana, pred novu godinu, budi spreman. Do 3. januara imamo ekipu iz Filmskih novosti. Stiže autobus, sa tehnikom i ljudima. Snimatelj Jovan Jovanović Ciga i dva asistenta su oko Arri blimp kamere. Četvorica  zadužena za reflektore i kablove, tonac i asistent, šofer.

Godine 1967, „Žurnal o omladini na selu, zimi“ pokazan je, uz burno odbijanje i prihvatanje, na Martovskom festivalu u Beogradu.“

Želimir Žilnik