Promocija  knjige „Pčelinjak u osinjem gnezdu” biće održana u okviru FAF-a, u četvrtak, 3. decembra 2020. godine, s početkom u 17 časova. O monografiji posvećenoj reditelju Jovanu Živanoviću u svečanoj sali Kinoteke govoriće priređivač Bogdan Zlatić i filmski delatnici Maja Uzelac i Miroljub Stojanović. Monografija „Pčelinjak u osinjem gnezdu” objavljena je u izdanju Filmskog centra Srbije.

Špela Rozin tumači glavnu ulogu u Živanovićevom filmu Kako su se voleli Romeo i Julija

Monografija sadrži uvodni tekst o životu i filmskom opusu Jovana Živanovića, opsežan retrospektivni intervju sa autorom koji osvetljava okolnosti iz njegovog života i rada, studijske analize njegovih filmova koje su napisali eminentni filmski kritičari, te kompletnu filmografiju realizovanih i nerealizovanih projekata i selektivnu bibliografiju njegovih objavljenih tekstova i napisa o njemu. Knjiga je ilustrovana reprezentativnim izborom porodičnih, ličnih i zvaničnih fotografija i dokumenata.

Jedan od Živanovićevih najhvaljenijih filmova – Čudna devojka

Jovan Živanović je režirao veoma popularne bioskopske filmove, tako da njegov rad nikada nije bio zvanično zabranjivan, ali je u većem delu karijere bio zanemarivan i prećutkivan. Paradoksalno je da su njegovi filmovi – kao bioskopski i repertoarski – bili stilski suprotstavljeni filmovima crnog talasa, ali da su autorski filmovi šezdesetih godina dobili naziv crni talas u srpskom filmu tek nakon režimskog napada na Živanovićev film „Uzrok smrti ne pominjati” (1968).

Svi njegovi igrani filmovi, osim pomenutog, bili su sa savremenom tematikom, a jedno od tih ostvarenja, film „Kako su se voleli Romeo i Julija” (1966), jedini je jugoslovenski film u kome je prikazano kako u komunističkoj državi slobodno vreme troši sam vrh njene crvene elite. Film „Ostrva” (1963) prvi je erotski posleratni evropski film koji je prikazan u redovnoj bioskopskoj mreži država sa svih kontinenata. Značajan je srpski režiser pedesetih, u narednoj deceniji i jedan od najproduktivnijih, opstaje uprkos smenama nekoliko generacija filmskih režisera i za sobom ostavlja idejno koherentan, umetnički dosledan i životno zaokružen filmski opus, koji ga uvrštava u klasike srpskog i jugoslovenskog filma.

Priređivač ovog izdanja je Bogdan Zlatić, filmski kritičar i esejista. Filmske kritike objavljuje u časopisima Ritam, Duga, Ekran, Osmica i Pogledi (1989-1992). Kao saradnik RTB, kasnije RTS (1990-1992) radi kritičke osvrte i priloge o filmu kultnog serijala „Popovanje”. Sarađuje u časopisu Država (1991-1997) gde kao član redakcije i urednik kulturne rubrike, između ostalog, objavljuje tekstove koji se bave stanjem u srpskom filmu.  Koautor je zbornika eseja o Novom Holivudu: „Svetlo u tami” (tri rasprodata izdanja: 1991. 1994. i 2002. godine) i priređivač i koautor knjige „Režija: Vojislav Nanović – poslednji pionir“ (1993), obe u izdanju Jugoslovenske kinoteke. Scenarista je dva celovečernja dokumentarna filma: „Bez grada i bez zakona” (2001) i „Izabrao sam: Sokrat-Prota-Krap” (2007). Autor je knjige „Crni talas u srpskom filmu” koju je 2018. godine objavila Catena Mundi.

Đ. B.