Kompozitori Roman Goršek i Aleksandra Kovač čine uigran tandem. Iako su poslednjih godina već uspešno sarađivali na nizu primećenih projektata (serije „Ubice mog oca“ i „Državni službenik“, film „Zaspanka za vojnike“), čini se da je upravo muzika koju su komponovali za „Daru iz Jasenovca“ kruna njihove dosadašnje filmske karijere.

„Dara iz Jasenovca“ privlači nezapamćenu pažnju javnosti. Kako reagujete na pohvale i kritike, kao i na medijsku pompu koja prati film? Da li ste očekivali da sve u vezi sa ovim filmom bude tako intenzivno?

Aleksandra Kovač: Pre svega, neizmerno sam ponosna na čitavu autorsku i glumačku ekipu filma, jer smo zajedno kreirali važan film vrhunskog kvaliteta, koji postavlja nove standarde u mnogim sferama filmskog formata u Srbiji, pa tako i na polju muzike. „Dara iz Jasenovca“ je srpski ali i svetski film, koji donosi priču o stradanju, sve to bez uplitanja politike. Njegova misija je da ujedini, ne da rastavi. Jako sam srećna zbog velikog broja pohvala koje stižu iz čitavog regiona.

Roman Goršek: Očekivali smo da će ova tema i sam film biti pod mikroskopom svih u regionu i da će ova filmska priča uzdrmati javnost. Sa jedne strane, publika je izuzetno pohvalno prihvatila film, kao i stručna kritika, posebno posle emitovanja filma na RTS-u, a negativne kritike samog filma, a tu mislim isključivo na film (produkciju i postprodukciju), zanemarljive su. Najviše negativnih tema je vezano za političke spekulacaje, kao i interese nekih lobija, ali kad se to slegne ostaće jedan izuzetno profesionalno urađen film i sud publike. Politika, iako nezobilazna na našim prostorima, veštački je nametnuta i najviše štete je nanela ljudima iz filmskog posla, kao i svima koji su uložili svoj talenat i trud da snime ovako kvalitetan film. Verujem da će se to vremenom popraviti, kada se stišaju strasti.

Sa rediteljem Predragom Gagom Antonijevićem ste već više puta radili, pa me zanima šta je sve ono što ovu saradnju čini posebnom?

Roman Goršek: Jedna od najbitnijih stvari je poverenje koje imamo jedni u druge. Gaga Antonijević nam daje potpunu kreativnu slobodu dok radimo na muzici, a sa druge strane mi na jednom širem planu odgovaramo zahtevima reditelja. Uvek imamo odogovor za najkomplikovanije produkcijske zahteve i nudimo najbolja muzička rešenja, pozicioniramo i postavljamo muziku na scene i pronalazimo odgovarajuću imanentnu muziku. Zapravo, rešavamo više produkcijskih zahteva, što bi rekli „tri u jednom“.

Aleksandra Kovač: Gaga nam daje kreativnu slobodu jer nam u potpunosti veruje, što je neverovatna privilegija za svakog kompozitora.

Koje su vam bile prve reakcije kada ste dobili ponudu da komponujete muziku za jedan film sa ovako potresnom i važnom temom? Da li ste imali tremu?

Aleksandra Kovač: Dobiti šansu da komponuješ muziku za ovakav film, koji se oslanja na holivudski mejnstrim film, a bavi se istorijom tvog naroda, za svakog kompozitora predstavlja poseban izazov. Ne pamtim da smo nešto radili sa takvom lakoćom, zamahom i odgovornośću kao što smo radili muziku za „Daru“. Odmah nakon čitanja scenarija, to isto veče, za klavirom sam napisala glavnu temu filma, tako da smo uradili veliki deo muzike još pre nego što smo dobili prve snimljene kadrove.

Roman Goršek: Bili smo svesni da je tema teška i izuzetno odgovorna. Pošto smo u SFRJ odrasli na patriotskim partizanskim filmovima, tema antifašizma je nekako deo našeg vaspitanja i odrastanja i nismo imali dilemu da muzika mora biti na vrhunskom umetničkom i profesionalnom nivou. Tremu nikad nemamo, pošto smo oboje preko 30 godina u muzičkom poslu i poznajemo rad pod pritiskom, od koncerata do rokova u studiju, a inspiracija nam nikada nije nedostajala.

Ispričajte mi nešto o postupku nastanka muzičkog skora… Kako ste podelili zaduženja, kako i koliko je trajao sam proces…

Aleksandra Kovač: Znali smo da muzika u ovom filmu neće biti „propratna“, „prateća“ filmska muzika koju zaboravite nakon što se film završio i koja je puki pratilac slike, već živa materija koja zauzima poziciju nevidljivog lika, koja donosi jedan potpuno nov sloj narativa i atmosfere. Muzika koja pomaže gledaocu da razume, oseti i prihvati tešku i potresnu priču koja se odvija pred njegovim očima. Roman i ja smo se odlučili za kombinaciju klasičnog orkestarskog zvuka, koji predstavlja temelj današnje filmske muzike mejnstrim filmova, i savremenih, elektronskih atmosfera, bliske publici XXI veka. Posebno nam je bilo bitno da partituru, koju sam orkestrirala za mešoviti hor, gudački orkestar i drvene duvače, obogatimo onim što je autentično za priču o Jasenovcu, a to su elementi srpskog, jevrejskog i romskog folklora. Celokupnu muzičku partituru izveo je jedan od najboljih svetskih orkestara za snimanje filmske muzike – Budapest Scoring orkestar i hor. Snimanje je bilo onlajn, putem video i audio strima, i proteklo je u opuštenoj i izuzetno profesionalnoj atmosferi, iako je više od sto ljudi tokom čitavog snimanja bilo pod maskama. Nakon svega toga, usledio je proces miksa i masteringa i završne produkcije muzike. Roman je svojim znanjem i kreativnošću doprineo da ovaj film i muzika imaju svetski zvuk.

Roman Goršek: Bilo je nekoliko faza na radu muzike, jedan deo sa osnovnim temama, koje su povezivale određene situacije u filmu. Produkcijski smo imali dva različita puta, jedan je bila moderna muzika vezana za atmosfere i efekte, i drugi deo klasična orkestarska partitura. Aleksandra je maestralno  komponovala, aranžirala i raspisala orkestracije i horove, a ja sam se bavio atmosferama i povezivanjem moderne muzike sa uživo odsviranim orkestrom. Budapest Scoring orkestar je vrhunski odsvirao sve deonice i velika nam je čast što smo sarađivali sa svetskim muzičarima. Posebno smo ponosni što smo uspeli da sve to uradimo na najvišem mogućem nivou, da napokon i neki domaći film ima tako kvalitetan „holivudski“ saundtrak.

Šta je ono što ste želeli da postignete muzikom za „Daru“? Šta vam je bilo glavna vodilja?

Aleksandra Kovač: Jedan od mojih najvećih uzora na polju filmske muzike je Enio Morikone, kao majstor teme i lajtmotiva koji direktno i nesmetano komuniciraju sa publikom, a koju publika i te kako čuje unutar filma, ali joj nimalo ne smeta, niti remeti narativ. Svaku njegovu temu znate napamet i svaka vas, kada je čujete van filma, vrati u atmosferu, priču i likove za koje je pisana. To je za mene dobra filmska muzika. Drago mi je što je publika pozitivno reagovala na muziku koju smo komponovali i već zna većinu muzičkih tema. Velika je stvar da smo, nakon mnogo godina, vratili fokus javnosti i kritike na muziku u filmu, kao na važan i neodvojiv element svakog dobrog filma.

Roman Goršek: Glavna ideja je bila da muzikom podržimo tok i emociju „Dare“, da muzika postane  učesnik u filmu. Vratili smo melodiju i temu posle dužeg vremena u domaći film, ali smo i nekim modernim produkcijskim zahvatima dočarali atmosferu i povezali sve sa današnjim zvukom i produkcijom.

Razgovarao: Đorđe Bajić