Druga u nizu tribina u okviru ciklusa „Identitet srpskog filma – srpski film u 21. veku”, a pod nazivom „Književnost na filmu: U susret novom konkursu Filmskog centra Srbije“, biće održana u sredu, 23. juna 2021. godine, s početkom u 19 časova u Domu omladine Beograda (sala Amerikana). Tim povodom razgovaramo sa urednikom ovog ciklusa tribina, piscem, prevodiocem sa antičkog grčkog i muzičkim kritičarom – Aleksandrom Gatalicom.

Iako ste prevashodno poznatI kao cenjeni i nagrađivani romanopisac, vaše spone sa sedmom umetnošću su jake i sežu u prošlost. Ispričajte nam na ovog početku razgovora nešto o tome…

Manje je poznato da sam kao dete, u onim godinama koje psiholozi nazivaju „formativnim“, rastao uz tadašnjeg dekana Fakulteta dramskih umetnosti i našeg proslavljenog reditelja igranih i dokumentarnih filmova Vladana Slijepčevića. Braca, kako su Vladana svi zvali, odgovoran je za moje bavljenje umetnošću, pa i za moju poetiku iza koje stojim i danas. Braca me je naučio mnogo pre starih Grka, da je umetnost pre svega „tehne“, to jest veština, a tek potom „arete“, umetnost. Ništa što nije dobro umetnički napravljeno, kao umetnički produkt ili projekat, ne može da saopšti nikakve, pa ni velike umetničke ideje. Toga se držim i danas. Postoji još jedan momenat koji me verovatno vezuje sa prvim razgovorima o umetnosti sa Vladanom Slijepčevićem. Kritičari mojih knjiga često su spominjali moje zapravo „filmsko“ književno razmišljanje i moju tehniku kompozicije romana čak poredili sa filmskom montažom. Mislim da i to mora imati veze sa Bracom.

Kako se rodila ideja za ovaj ciklus filmskih tribina? I kako su protekli inicijalni razgovori sa FCS timom predvođenim direktorom Gordanom Matićem?

Direktor FCS Gordan Matić pozvao me je da pokrenemo seriju tribina koje će govoriti o vezi i razlikama između književnosti i filma. Konstatacija stručnjaka FCS bila je da smo kinematografija koja ima najmanje filmova nastalih po književnim predlošcima u poređenju sa sličnim iz okruženja i Evrope. Ovo je bio podatak koji je i mene iznenadio, jer sam znao da su uz pozorište, film i knjiživnost, rodovi umetnosti koji su kod nas ostavili najdubljeg traga. Prihvatio sam izazov da vodim ove tribine, iako se ne osećam izuzetnim stručnjakom za film, već jedino za književnost.

Kako sagledavate mesto i značaj FCS-a, a kada govorimo o filmskoj umetnosti u Srbiji?

Filmski centar Srbije je krovna  institucija srpskog filma. Ovo ne mislim samo zbog konkursa, na kojima se određuju sredstva filmovima, već zbog specifičnog autoriteta koji ima ova institucija. Više puta sam, kao član različitih komisija FCS čuo filmadžije kako kažu: „Ne morate nam dati velika sredstva, mi ionako glavnicu njih moramo potražiti sa strane, dajte nam bilo kakva sredstva da bismo imali legitimaciju da smo podržani od strane nacionalnog filmskog centra“. Ovo dovoljno govori o autoritetu pa i snazi FCS. Mislim da neću preterati ako kažem da je Filmski centar Srbije za film ono što je Centralna banka za finansije i tokove novca ove države.

Kako ste zadovoljni odjekom i tokom prve tribine? Šta je posebno značajno što smo tokom tog razgovora saznali o sponi književnoati i filma?

Vrlo sam zadovoljan, kako onim što sam video na sceni, tako onim što sam opazio u publici. Prva tribina imala je s jedne strane produbljen pogled na odnose književnosti i filma, a s druge strane, pošto su moji sagovornici bili ljudi sa bogatim iskustvom, ona je donela pregršt zanimljivih, duhovitih, nostalgičnih sećanja aktera na saradnju sa književnicima tokom njihovog rada na filmovima sa literarnim predloškom.

Druga tribina iz ciklusa biće održana 23. juna. Zamolio bih vas da nam je najavite…

Govorićemo o središnjoj temi: identitetu srpskog filma. Ova tribina trebalo je da se održi krajem aprila, ali je odložena zbog kovid infekcije.

I za kraj… Zašto baš identitet srpskog filma kao tema vodilja ciklusa?

Pre svega stoga što je identitet neophodan malim kinematografjama, da bi bile prepoznate na velikim smotrama, ali i pre toga da bi stvaraoci znali u kojim se relacijama kreću u odnosu na kinematografije koje svoj identitet nalaze u velikim i skupim produkcijama. Identitet je uopšteno važno pitanje u ovom stoleću za sve, pa je tako on postao središnja tema i ovih tribina.

Razgovor vodio: Đorđe Bajić