Nakon desetak festivalskih nastupa u Srbiji i nešto više u inostranstvu (u Kotbusu, Los Anđelesu, Helsinkiju) u ovdašnje bioskope je stigla i Inkarnacija, prvi, a već sada hvaljeni film reditelja Filipa Kovačevića. Uskoro sledi i razgovor sa Kovačevićem, ali pre toga evo šta nam je o ovom filmu i radu na njemu ispričao Stojan Đorđević, tumač glavne uloge.

stojan đorđević

Šta je ono što Inkarnaciju čini drugačijom i osobenom u srpskom i širem filmskom kontekstu?

Što se tiče Srbije, film Inkarnacija je svakako nešto na šta nismo navikli. Prvenstveno mislim da se izdvaja pričom, jer mi nemamo praksu da pravimo akcione psiho-trilere, tu je i vizuelni identitet filma koji mnogo više liči na skuplje holivudske pandane nego na domaću, davno, utvrđenu estetiku. Što se tiče sveta, mislim da se niko nije okuražio da sa toliko ograničenim budžetom i jako mladom ekipom napravi film pun pucnjave, jurnjave i to u centru pešačke zone prestonice.

stojan đorđević

Šta ti, kao tumač, možeš da nam otkriješ i saopštiš o enigmatičnom liku koji igraš u Inkarnaciji? Ko je i kakav je zapravo on?

Pošto ne smem da vam otkrivam previše, mogu samo da kažem da igram mladog čoveka koji se na prvi pogled ne razlikuje puno od čoveka koji radi u kancelariji od devet do pet i vrlo verovatno vodi skroman život bez trzavica. Međutim, primećujemo da kod njega nešto ne štima, tačnije pitamo se da li je ta njegova kancelarija podrum neke tajne službe i da li je zaista vodio život bez trzavica. Kroz ceo film se postavlja pitanje šta to tačno njega čini drugačijim-pomerenim u odnosu na sve nas.

inkarnacija

Kako je izgledalo samo snimanje, imajući u vidu sve njegove posebnosti i ograničenja?

Snimanje je trajalo dugo, ali je bilo konstantno uzbudljivo. Ekipa sa kojom sam imao sreće da radim je postala i ekipa za ceo život. Uzimajući u obzir to da smo najveći deo snimanja proveli u centru centra grada, bilo je dosta anegdota ali i poteškoća tokom realizacije celog projekta. Podrazumevalo se da cela ekipa učestvuje u prenošenju rekvizita i scenografije sa lokacije na lokaciju, dešavalo se i da svi učestvujemo u budžetu za ketering, neretko se, u pauzama, i zadremalo sa ivičnjakom umesto jastuka. Mislim da bih mogao ceo intervju da posvetim toku snimanja i opet bih nešto ili nekog izostavio.

stojan đorđević

Budući da si dobar deo filma sam ili u bekstvu i bez dijaloških razmena sa ostalim likovima, da li ti je nedostajala glumačka saigra u ovom slučaju?

Najiskrenije nije, ali ne zato što sam sam sebi bio dovoljan, već zbog Filipovog poznavanja svakog segmenta filma u atom. Sve što je moglo da mi nedostaje i da mi bude nejasno reditelj je uspevao maestralno i čini mi se bez poteškoća da mi približi i razjasni. Nedostatak dijaloških scena je nadomešćivao preciznim i maštovitim građenjem atmosfere. Takođe, većinu scena sa ubicama sam probao dok nisu nosili maske što je dosta olakšalo biranje prave reakcije kada Filip vikne: „Akcija!“, a oni stave maske preko lica.

inkarnacija-srpski-poster

Pratio si film po festivalskim gostovanjima vani, kako stranci reaguju na Inkarnaciju i šta je ono najneobičnije i najupečatljivije što si o ovom filmu čuo vani?

Stranci reaguju iznenađujuće dobro uzimajući u obzir to da su navikli na jasno žanrovski određene filmove kao i filmove koji izgledaju kao Inkarnacija, a kada ga povežu sa Srbijom i sa filmovima na koje su navikli i koje očekuju iz naše zemlje, onda interesovanje za film i sam proces snimanja raste. Najlepši utisak je definitivno bio ulazak u bioskopsku salu bez i jedne prazne stolice u centru Helsinkija, a najpohvalniji komentar za film je bila najava Inkarnacije, londonskoj publici, kao „srpski Memento“.

stojan3

Ima li već sada novih glumačkih ponuda i koje i kakve uloge priželjkuješ?

Za sada nemam novih glumačkih ponuda, što će se, verujem, promeniti. Što se tiče uloga, priželjkujem ih što više i to što različitije. Naravno tu je i želja iz detinjstva da se pojavim u ulozi nekog super heroja u filmskoj adaptaciji stripa.

Razgovarao: Zoran Janković