Koliko sutra, 8. decembra, sa početkom u 17 časova, u novoj zgradi Jugoslovenske kinoteke, biće predstavljena monografija Nacionalna klasa: Igrani filmovi Gorana Markovića, u izdanju Filmskog centra Srbije. Prirodan sagovornik na tu temu bila nam je, naravno,  Maja Medić, priređivačica ovog vanredno značajnog izdanja.

nacionalna klasa 950x530

Otkud baš filmovi Gorana Markovića kao tema fotomonografije?Rekla bih da je to bio srećan sklop okolnosti u datom trenutku. Ja sam, neiskusno, imala nerealno ambicioznu ideju za prvu knjigu ovakvog formata, koja je uključivala mnogo više filmskih autora i filmova, koju sam bezuspešno pokušavala da preinačim u dokumentarni film i ostala sam zaglavljena u tome više od godinu dana. Pošto Gorana poznajem već dugo, a on je ujedno i moj najomiljeniji domaći reditelj, prvo sam njega kontaktirala kao budućeg sagovornika. Kako se taj moj projekat nije mrdao sa mrtve tačke, nekako smo on i ja zajedno došli na ideju da ja prvo napravim monografiju o njemu, „da vidim kako mi ide“, a pošto je Goran čovek koji voli da pruža ljudima prvu priliku da se u nečemu oprobaju, tako je sve počelo…

Maja Medić (foto: Zoran Živković).
Maja Medić (foto: Zoran Živković).

A kako je tekao sam rad na pripremi i izradi ovog izdanja?

Ja sam zapravo počela da prikupljam materijal pre nego što sam znala ko će i da li će izdati knjigu, pa sam polako prvo skenirala sve filmske fotografije koje je Goran imao kod sebe, zatim sam krenula da kontaktiram glumce i saradnike zbog intervjua (kojih sam napravila oko 40), pa sam ih usput  pitala i da li imaju neke fotografije sa snimanja, zatim sam kontaktirala produkcijske kuće i na kraju, fototeku Arhiva Jugoslovenske kinoteke. Takođe sam pokušala da prikupim kostimografske i scenografske skice, gde god je to bilo moguće, kao i scenarija ili knjige snimanja. Kada je napravljen dogovor sa FCS-om, onda sam se ubrzala u svemu tome. Moj metod rada na ovakvim stvarima je, prikupi sve što možeš, da bi mogla da napraviš što bolji izbor! Kada sam imala sve do čega sam mogla da se dokopam, onda je krenulo sklapanje slagalice, a to mi je najomiljeniji deo.

Specijalno vaspitanje - Goran Marković, fotograf: Rodoljub Jovanović
Specijalno vaspitanje – Goran Marković, fotograf: Rodoljub Jovanović.

Koje je prepreke bilo najteže preći i premostiti tokom rada na ovoj knjizi? S tim u vezi, na koji način ste izlazili na kraj sa sveopštim nemarom kada je u pitanju čuvanje i arhiviranje naše filmske baštine i sa njom povezanih artefakata?

To i jeste najozbiljnija otežavajuća okolnost, ali moram da vam kažem dve stvari koje sam shvatila pretražujući arhive; prvo je da nismo mi jedini koji imamo taj problem, a drugo je (čime ću potencijalno navući gnev producenata) to da su producentske kuće najodgovornije za to što ne postoje arhivski materijali filmova koje su radile jer se kod njih „sliva“ sav materijal. Producenti su obavezni da po završetku filma daju Arhivu kinoteke kopiju filma, plakat i fotografije. Otkako se raspala Jugoslavija, to skoro niko ne radi i mene to čini besnom i tužnom, moram priznati. Ljudi umiru, produkcije se raspadaju a institucija kao što je Kinoteka je nešto što će sve nas daleko da nadživi. Pod pretpostavkom, možda pogrešnom, da ljudi koji se bave filmom vole film, ja ne vidim razlog, logiku niti opravdanje da ne želite da o vašem filmu postoji trag za buduće generacije. Produkcije bi valjda trebalo da žele da se artefakti njihovih filmova sačuvaju. Fotografije, scenarija, knjige snimanja, skice – sve ono što priča priču kako je jedno filmsko delo nastajalo – to je tkivo istorije filma i materijal za bolje razumevanje toka filmske umetnosti jedne zemlje.

Maja Medić (foto: Vladimir Ilić).
Maja Medić (foto: Vladimir Ilić).

Budući da ste i sami direktor fotografije, šta u fotografskom i vizuelnom smislu vama znače/šta predstavljaju filmovi Gorana Markovića?

Najizazovniji i vizuelno najzanimljiviji Goranov film, po meni, je Već viđeno a snimao ga je sjajni Živko Zalar. To je film koji sadrži sve – dramu, komediju, saspens, horor – i sve to treba adekvatno vizuelno ispratiti. Film počinje kadar-sekvencom od tri i po minuta. Subjektivac koji kreće od foajea Kolarca, prelazi ceo hol, ulazi u salu da bi završio na krupnom planu pijaniste na bini. To za sadašnju tehnologiju nije ništa neobično, ali za ono vreme, kod nas, to je bio poduhvat, doduše nastao iz nužde, jer su imali samo jedan dan snimanja za tu scenu i nije bilo vremena da se raskadrirava. Sećam se, kada sam prvi put odgledala taj film, što je bilo dosta davno, pomislila sam: „Konačno neki naš film a izgleda kao da je stran!“ Generalno, u Goranovim filmovima akcenat je na scenariju, dijalozijma, glumi i režiji a vizuelna estetika je uvek u funkciji priče. Ona se ne nameće, ne skreće pažnju na sebe već služi što boljem pričanju priče. Barem je ja tako doživljavam.

Milorad Mandić Manda i Anica Dobra u filmu Već viđeno.
Milorad Mandić Manda i Anica Dobra u filmu Već viđeno.

Da li su možda već u planu i pripremi i slične monografije na temu filmova drugih ovdašnjih filmskih autora?

U planu jesu, ali više opcija je trenutno u igri, pa ne bih mogla nikoga konkretno da imenujem. Razni faktori utiču na realizaciju planova. Ono što je sigurno, biće nova knjiga sledeće godine. O kome će ona biti, to ćete blagovremeno saznati.

Grlom u jagode: Olivera Marković, Bata Stojković, Rahela Ferari i Branko Cvejić. Programski arhiv RTS-a
Grlom u jagode: Olivera Marković, Bata Stojković, Rahela Ferari i Branko Cvejić (foto: rogramski arhiv RTS-a).

Na čemu trenutno radite, šta spremate, da li je možda u planu neki film u kom biste bili snimatelj?

Moram da priznam da, kako vreme prolazi, to je jedino što mi nije u planu, barem kada je igrani film u pitanju. Dokumentarni da, i za tako nešto postoji i konkretna ideja.Uvek me je zanimalo više različitih stvari, a snimateljskom poslu morate da budete posvećeni i u njemu da istrajavate. Postoje planovi vezani za izložbu, kao nastavak jednog projekta od zimus, koji se zove Interpretacija ličnih sećanja sa istoričarkom umetnosti Milenom Jokanović. Izložba Grlom u jagode, koja je bila deo projekta rađenog sa Stefanom Arsenijevićem, verovatno će nastaviti svoj život u drugim gradovima tokom sledeće godine, a kako stvari stoje, možda se oprobam i kao producent igranog filma.

Maja Medić (foto: Vladimir Ilić).
Maja Medić (foto: Vladimir Ilić).

Podsetnik:

08.12. 2016. – Uzun Mirkova 1

17h  – Promocija monografije Nacionalna klasa: Igrani filmovi Gorana Markovića, priredila Maja Medić, izdavač Filmski centar Srbije + koktel. Na promociji govore: Zoran Hamović, Sergej Trifunović, Goran Marković i Maja Medić.

Razgovarao: Zoran Janković