Muhika govori Kusturici o svom iskustvu koje je imao kao politički zatvorenik u sedamdesetim godinama, tokom perioda državnog terorizma širom Latinske Amerike. Od prvog zatvora, koji je sada pretvoren u tržni centar, Pepe se priseća godina u kojima je njegovo ratno ime bilo Fakundo i kada je biti mlad revolucionar značilo raditi na egalitarnom društvu bez gladi, nepravde i opscenog bogatstva.
Pepe nikada nije dopustio da ti ideali nestanu i oni su ga pretvorili u najnetipičnijeg predsednika na svetu: donirao je svoju platu siromašnim zajednicama, nikada nije napustio svoju farmu i nikada nije vezao kravatu ili koristio kreditnu karticu. Kombinujući svoju ulogu u kancelariji sa velikom strašću za gajenjem cveća, on je transformisao Urugvaj u uzor inovativne i progresivne politike u oblastima kao što su zaštita životne sredine i legalizacija marihuane.
Fokusirajući se više na budućnost nego na prošlost, Kusturica beleži život etičke posvećenosti sa jednostavnošću i velikom lepotom, pokazujući da, čak i u ovom svetu, još uvek ima mesto za utopije.