U utorak je  priređena svetska premijera dugometražnog dokumentarnog filma Marte Popivode, „Pejzaži otpora“ – u glavnom takmičarskom programu jubilarnog, 50. Međunarodnog filmskog festivala u Roterdamu (IFFR). Već su počele da pristižu pohvale filmskih kritičara za ovo ostvarenje realizovano uz podršku, između ostalih, i Filmskog centra Srbije i Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.

Kritičar Nil Jang u svom prikazu filma Marte Popivode ističe da „ova srpsko-francusko-nemačka koprodukcijazaslužuje veću vidljivost i topla kritičarska podrška bi mogla damu omogući bioskopsku distribuciju u tri pomenute države.“

On ukazuje da „iako bi svedočanstvo glavne junakinje bilo upečatljivo i u radijskom mediju, Popivoda i njeni vešti saradnici uspevaju da uvećaju njegovu silinu stvarajaći iznimno čvrst sinematski okvir“.  On navodi i da Marta Popivoda u svom novom ostvarenju reči svoje junakinje Sonje „ilustruje na jednostavne ali i maštovite načine, a rezultat je istovremeno lišen sentimentalnosti i neodoljivo dirljiv.“

Jang u svojoj kritici piše i da saradnici Marte Popivode, montažerka Jelena Maksimović i direktor fotografije Ivan Marković, inače, i sami reditelji, ovim radom potvrđuju svoje pozicije među vodećim stručnjacima svoga posla u Evropi, a izdvojen je i doprinos grčkog koloriste Janisa Zaharojanisa, zahvaljući čijem „suptilnom radu, od prvih kadrova sa tamnim makovima nasuprot senovite trave, nama biva jasno da smo u sigurnim i sofisticiranim rukama“.

Prikaz Nila Janga u celosti možete pročitati ovde: https://www.screendaily.com/reviews/landscapes-of-resistance-rotterdam-review/5156789.article

A Nikol Sante u prikazu za Business Doc Europe piše da je to „univerzalna priča o rođenju i procvatu, o snazi i rastu, o propadanju i uništenju. Ali to je istovremeno i veoma lična i bolna priča.“ Osim toga, Sante ukazuje da „Marta Popivoda ovu stravičnu priču predstavlja ne samo na način na koji je on čini podnošljivom, nego i i poletnom pričom punom nade.  Kao da je ona te užasne činjenice umotala u  slojeve papira pune boja – vi i dalje možete da vidite konture i da osetite oštre ivice, ali ona izgleda lepo i služi da duši pruži utehu“.

Ona ističe i da „snimci raskošnih pejsaža, smirujućih enterijera, pasa koji se igraju na zelenim livadama smiriju um i ublažavaju udar koji Sonja isporučuje svojim rečima. Humor uz koji oni pokazuje svoju tetovažu iz Aušvica osnažuje vašu veru u ljudsku izdržljivost. A ljubav sa kojom filmska autorka Popivoda priča o svojoj prijateljici i njenim idealima pruža vam nadu za budućnost.“

Kritičarka pri kraju prikazu naglašava da je ovaj film „svedočanstvo u čast onih koji veruju u pravičnost ili u svet empatije, i podsetnik je da će uvek biti boraca koji su spremni da ’razore lanac fašista’“.

Ovu kritiku u celosti možete pročitati ovde:

https://businessdoceurope.com/iffr-tiger-comp-review-landscapes-of-resistance-by-marta-popivoda/

Fim Pejzaži otpora beleži putovanje kroz sećanja antifašističke borkinje Sonje (97), jedne od prvih partizanki u Srbiji, koja je bila i među vođama pokreta otpora u Aušvicu. Dok Sonja priča, putujemo kroz pejzaže njene revolucionarne mladosti – šume i planine Srbije i blatnjavi teren Aušvica, zabeležene onako kako izgledaju danas – kao i kroz njen mali stan u centru Beogradu, gde živi sa mužem i mačkom. Kao sjajna pripovedačica, Sonja je u stanju da priča o događajima iz prošlosti bez ‘naknakne pameti’, čime nas direktno prenosi u tu specifičnu atmosferu i način razmišljanja koji su iznedrili antifašistički otpor u Jugoslaviji. Puštamo njenu priču da putuje kroz vreme, ka telima novih generacija, sugerišući da je uvek moguće misliti i vršiti otpor.

Protagonisti filma su Sofija Sonja Vujanović (Stanišić), Ivo Vujanović i Ivanka Maksović. Scenario i režiju filma potpisuje Marta Popivoda, na scenariju i dramaturgiji radila je Ana Vujanović, direktor fotografije je Ivan Marković, montažerka Jelena Maksimović, dizajner zvuka Jakov Munižaba, dok je miks zvuka uradio Simon Apostolou.

Producenti Pejzaža otpora su Marta Popivoda i Dragana Jovović ispred producentske kuće Teorija na delu (Theory at Work) iz Srbije, kao i Jasmina Sijerčić ispred Bocalupo Films iz Francuske. Film je realizovan uz podršku Filmskog centra Srbije, Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, Rekonstrukcije Ženski fond, Medienboard-a Berlin-Brandenburg, ARTE France – La Lucarne i CNC – Centre National de la Cinématographie et de l’Image Animée.