Kao što smo nedavno najavili, u zvaničnom programu ovogodišnjeg Međunarodnog filmskog festivala u Torontu, svetsku premijeru imao je i dugoočekivani povratnički igrani film Mladena Đorđevića, „Radnička klasa ide u pakao“. Ovaj srpski film je prikazan u programskom segmentu „Ponoćno ludilo“, a u pitanju je sekcija koja predstavlja „divlje“ filmove koji, uz snažan autorski pečat reditelja, poseduju i elemente žanra trilera ili horora. Posle projekcija usledile su i pohvale kritičara.

Na poznatom sajtu „ScreenAnarchy“ posvećenom kultnim i žanrovskim ostvarenjima, Kurt Halfyard donosi opširan prikaz filma:  „Đorđevićevo najnovije socio-političko ostvarenje je penušasta, često duhovita mešavina žanrova: dokudrama na temu ’spasimo naš propali grad’, seksualna buruleska iz spavaće sobe, priča o duhovima, komični film osvete i, naravno, film o srpskom proletarijatu. Film je masterklas na temu eskalacije. Spaja različite ideje, tangente i razbacane strane u kohezivnu satirično – ubojitu celinu. U isto  vreme film je i zabavan,  i populistički i umetnički, i pomalo koketira sa trešom. Đorđević ima vrhunsku veštinu  za pronalaženje zanimljivih lica (kao i u filmu „Život i smrt porno bande“). Ne samo Tamara Krcunović, koja  sa dubokom izražajnošću igra Cecu, koja je i odlučna i iscrpljena, nego se radi i o čitavom nizu drugih likova.”

Kurt Halfyard završava recenziju rečima:“Gledanje ovog filma je grupna terapija. Živeo Praznik rada!“

Kritičar Kevin Jagernauth za „Film Verdict“ piše: „Ovo je studija o tome šta će ljudi na vlasti učiniti da je zadrže, kao i šta će oni, koji je žele, učiniti da je zgrabe. I dok će ljubitelji žanra svakako dobiti krv i osvetu, kojoj se nadaju, film ima pametnije ciljeve, istražujući  kako nagrižene strukture moći iskorištavaju slabe, tako što ih eksploatišu. Film postiže ravnotežu ekstremnih i suptilnih momenata. Glumica Tamara Krcunović ostvaruje balans između te dve strane, sa ulogom koja izražava stojicizam i pribranost osobe, koja je lider grupe. Toplina filma se širi od njenog lika ka onima oko nje, dok svako od likova žudi za stvarima za kojima svi mi žudimo: ljubavlju, uspehom, dostojanstvom… Kako se film bliži kraju, on se oblikuje kao poziv na oružje svima koji su izgubili veru u sistem, da preuzmu stvari u svoje ruke, bez obzira odakle dolazi nadahnuće. Jer za one na vlasti nema ništa strašnije od ljudi sa verom u sebe i svoju zajednicu.”

Pišući za portal „Cineeuropa“, Vladan Petković pak,  ističe doprinos direktora fotografije Dušana Grubina i montažera Lazara Predojeva i dodaje: „Samosvojni reditelj Mladen Đorđeić nudi još jednu dijaboličnu viziju propalog srpskog društva. On nastavlja sa svojom divljom imaginacijom, beskompromisnim, transgresivnim i duboko mračnim pristupom … Film gotovo da probija svoje šavove u mračnoj i nasilnoj finalnoj sekvenci u nadrealnom bordelu, završnici koja podseća na Đorđevićevu Porno bandu.”

A Christopher Cross na sajtu „Drink in the Movies“ se dotiče teme klasne borbe: „Đorđevićevo pravovremeno promišljanje raskola između moći sindikata i nepopustljive želje za brzim bogaćenjem predstavlja apsurdan i zabavan pogled na beskrajnu borbu za pravdu. Istovremeno sumorna i urnebesna, ’Radnička klasa ide u pakao’ zauzima čvrst stav i dovodi ga do haotične i burne završnice, opravdane oštrom realnošću sveta, koji je gladan moći. Đorđevićev mračni smisao za humor je srce filma. Scenario ističe apsurdnost kapitalizma, zamenjujući ga obožavanjem đavola”.

Elissa Suh, pišući za „Screenslate“, duhovito započinje svoju recenziju: „Ako scenaristi i glumci u štrajku ne uspeju da napreduju u pregovaranju, uvek bi mogli da pokušaju da urone u satanizam, kao organizovani radnici u filmu Radnička klasa ide u pakao.“

Kritičarka dalje nastavlja: „Nesputane scene žrtvovanja i nesputana golotinja pomažu da se razvedri sumorna atmosfera. Našla sam zadovoljstvo ne samo u nasilnom finalu filma, već i u tome kako film daje intiman uvid u grad i međuradničke odnose. Osećate se kao da ste proveli neko vreme sa njima, kao da niste bili među strancima.”

Dajući četiri zvezdice filmu, Joseph Perry zaključuje svoju kritiku objavljenu na sajtu „The Scariest Things“: „Đorđević u svoj film unosi osećaj ugnjetavanja, užasa, crne komedije i obilje satire, i predstavlja mogućnost oslobađanja od siromaštva i nepravde, ali po užasnoj ceni. Glumačka ekipa je fantastična, a kamera Dušana Grubina savršeno dočarava sumornost mesta u kome se dešava radnja. Film toplo preporučujem ljubiteljima okultnog, kao i onima koji uživaju u društvenoj satiri.”

S druge strane, Gilbert Seah za „AfroToronto“ hvali satiru: „Ovo je lukava satira u svom najboljem izdanju. Tiho, ali predivno izopačena! Satira reditelja Đorđevića je praktično bez humora, a njegove scene seksa su slikovite i potpuno neerotične. Grad na kraju dobije ono što želi. Ali to podseća na staru izreku koja upozorava da treba paziti šta želimo.”

Tu je i magazin „The Verge“ koji ovaj srpski film stavlja na listu 12 omiljenih filmova sa ovogodišnjeg festivala: „Iako Đorđević daje sliku života u modernom dobu korporativne pohlepe, film vodi sa suvim humorom, dok glatko menja brzinu između zaista mračnog horora i oštrog društvenog komentara.“

Razgovor sa publkom nakon premijere u Torontu možete pogledati na ovom linku: https://www.youtube.com/watch?v=gQflloWno2I&t=135s

Filmski centar Srbije je u sklopu svoje redovne konkursne dinamike podržao nastanak i tog ostvarenja. Ovdašnja publika će film moći da vidi u bioskopima u prvoj polovini sledeće godine.

Zoran Janković

FOTO: Content Studio Toronto, (Promo)