U utorak, 8. jun 2021, u 19 časova, u velikoj sali Studentskog kulturnog centra u Beogradu, u okviru cikusa „Portreti autora“, biće održan program nazvan „Reperfomansi Dragane Žarevac“. Program obuhvata projekciju video rada i razgovor sa autorkom, i Slađanom Petrović Varagić, istoričarkom umetnosti, producentkinjom tog video rada i kokustoskinjom upravo aktualne izložbe “Prošireno prisustvo – Otelovljeni arhiv”. Pomenuti projekat je podržao i FCS. Razgovor će voditi Stevan Vuković, urednik Filmforuma.

Reperfomansi Dragane Žarevac

Dragana Žarevac je svoju umetničku karijeru započela performansom „„Flautaum“ u Galeriji Studentskog kulturnog centra u Beogradu, u novembru 1979. godine. Takođe, veliki deo njenog rada u prvoj deceniji njene umetničke karijere se vezuje za upravo Studentski kulturni centar, gde je između ostalog izveden i performans „Nodus Vitae“ u toku Aprilskih susreta 1986. godine. Za potrebe produkcije video rada „Balans“, Studenski kulturni centar je 2019. godine ustupio prostor za ponovno izvođenje i snimanje dva pomenuta performansa u autentičnom prostoru u kome su originalno bili izvođeni, ovog puta da bi bili snimljeni za potrebe novog video rada. Taj novi video rad pod nazivom “Balans (Tri reperformansa)”, snimljen je u produkciji Nezavisnog filmskog centra “Filmart”, i premijerno je bio prikazan na 33. izdanju festivala Les Instants Video u Marseju – jednom od najstarijih i najuglednijih manifestacija video umetnosti u Francuskoj. Trenutno je u postavci izložbe “Prošireno prisustvo – Otelovljeni arhiv” u Legatu Čolakovića u Beogradu, na kojoj se retrospektivno prikazuje opus ove umetnice, tako da će se povesti razgovor i o strukturi te izložbe i načinu na koji se kroz nju reartikulišu performansi od pre više decenija.

„Prema staroegipatskoj mitologiji i simbolici jezika to je stanje kretanja – disanja, od udaha i podizanja u nebo ka kosmičkoj svesti, do izdaha i spuštanja na ravna, kao duhovni sejač u ispuštanju svog semena ponovo u zemlju, tamu podsvesti. Dijagram sinusoide udaha-izdaha-udaha, istovetan ritmu prirode, u radu i životu Dragane Žarevac, predstavlja proces rasvetljavanja i prodiranja u sopstvenu svest i nadsvest sa željom razotkrivanja i emitovanja stvaralačke energije kroz različite stupnjeve govora: telom, pokretom, rečima, glasom, zvukom…“ – Biljana Tomić u umetničkoj knjizi autorke izloženoj u okviru postavke u Legatu.

„Ako je telo u performansu Žarevac produžetak muzike, video je produžetak/nastavak performansa – performansa sa zvukom, muzičkog performansa i same muzike. Kompozitor Miša Savić 1987. piše da rad Dragane Žarevac „nije ni apsolutna muzika ni samostalna slika: reč je o događaju u međuprostoru muzike, ukočene rastegnute u beskonačnost vremena i slike koja je oživljena jezikom muzike. Ovaj događaj sam po sebi ne govori i eksplicitno ne izražava ništa već omogućuje da u toku njegovog odvijanja prisustvujemo razvlačenju jednog beskrajno kratkog trenutka ili sažetije formulisano, maksimalno koncentrisanoj fikciji“. Slađana Petrović Varagić, u kustoskom tekstu koji prati aktuelnu izložbu u Legatu.

„U video filmovima i instalacijama Dragane Žarevac očitavaju se fragmenti i komentari na neke od ključnih političkih, rodnih i evropocentričnih nasleđenbih mišljenja i mitova savremenog čoveka, U najčešćem montažnom postupku ovog rada usaglašava se čisto filmska priča – dokumentarne ili pseudodokumentarne sadržine u čijem je središtu čovak sa ovom atrofiranom sposobnošću sećanja, zatočenik sopstevene istorije ili aktuelne političke situacije, sa jedne, u kombinaciji sa oživljavanjem ritualnih, audio-vizuelnih elemenata gliskih građenu slojeva slikarske materije, ili interpunkcijama minimalističkih muzičkih partitura, sa druge strane.“ Iz teksta Jelene Krivokapić za izložbu Dragane žarevac u Prodajnoj galeriji Beograd 2014. godine, koja je održana pod nazivom Još jedan okret.

„Muzika je osnovni element čitavog mog rada, a glas je moja omiljena forma izražavanja. Verujem da se putam glasa spajaju telo i duša“ – ova izjava preuzeta iz njenog artist stejtmenta daje nam prvi ljuč za razumevanje dela Dragane Žarevac-. Od vokalnog performansa do multimedijalne interaktivne instalacije, Dragana Žarevac je već niz godina istraživala veliki broj medija, od najličnijih , kao što su ljudsko telo i glas, do tehnoloških medija, videa ili kompjutera, medija koji beleže, preuzimaju i reformulišu stvarnost“. Etjen Sandrin, u tekstu za katalog izložbe Dragane Žarevac u Galeriji Nadežda Petrović 2008. godine.

„Ja se,  u stvari, ne bavim umetnošću. Bavim  se sobom. Činjenicu da sam ‘umetnica’ shvatam kao oznaku profesije, socijalno definisanu kategoriju, kao privremni identitet. Biti umetnik meni znači – biti slobodan u najvećoj mogućoj meri u realnom kontekstu. Baviti se sobom za mene podrazumeva neprekidan proces učenja i saznavanja. Saznavanjem se može integrisati sve tuđe, sve što nisam ja u ja. Nekad je tuđin drugi pol, nekad drugi geografski prostor, druga nacija, drugi misaoni sistem. Tuđin – to sam ja, samo onaj deo mene koji jiš nisam upoznala.“ – Deo teksta u katalogu Dragane Žarevac povodom njene  izložbe pod nazivom „Tuđin“, koja je održana u Modernoj Galeriji u Lazarevcu, 2010.  godine.

Z. J.