Teodora Bjelica je pre dve godine privukla pažnju filmofila ulogom u „Afterpartiju“ u režiji Luke Bursaća. Nakon tog prvog filmskog pojavljivanja, usledili su novi angažmani, tako da ćemo mladu glumicu sledeće godine gledati u seriji „Južni vetar“, u kome tumači lik Mine, kao i u rusko-srpskom filmu „Hotel Beograd“ u kome glumi Jovanu. Ovo je njena priča…

Pitanje za početak… Kako u 2019. godini izgleda biti mlada glumica na početku karijere?

Moja prva uloga u filmu „Afterparti“ je došla spontano, igrom srećnog slučaja. Sve se odigralo brzo i gotovo da nisam ni shvatila da sam zaista ja ta koja je dobila priliku sve dok dok nisam stala ispred kamere. Tokom snimanja sam uživala u saigri s kolegama i građenju lika, sve mi je to došlo nekako prirodno. „Afterparti“ mi je pomogao da shvatim da u filmskim vodama plivam lako i da time treba da se bavim i u budućnosti. Želja mi se ispunila pošto su uskoro stigle ponude za nove uloge.

Pošto potičeš iz glumačke porodice, da li si razgovarala sa majkom Gordanom Bjelicom o njenim počecima?

Jesam, naravno da jesam. Pored majke glumice, nije čudno sto sam se zaljubila u glumu i odlučila da gradim karijeru u toj profesiji. Često razgovaram sa majkom o filmu i glumi. Ona mi pomaže u izgradnji svakog lika koji igram. Moja majka je počela da se bavi glumom kada je bila jos mlađa nego što sam ja sad, i to u neko drugo vreme, gde je sve bilo bezbrižnije i lakše. Živimo u brzom dobu gde se umetnost trudi da opstane, a na nama je da damo sve od sebe da tako i bude.

Koliko se situacija promenila od tada do danas?

Čini mi se da je, iako imamo više prilika uz modernizaciju i internet, danas teže doći do uloge. Uzbudljivo je to što smo putem društvenih mreža i medija u prilici da promovišemo sebe i projekat na kome radimo, ali bez kretanja u određenim filmskim krugovima, preostaje vam samo da se nadate i čekate pravi momenat.

U „Afterpartiju“ ima nekoliko smelih scena… Da li si se zbog toga predomišljala da li da prihvatiš ulogu kada si pročitala scenario?

U „Afterpartiju“ je uloga Elene zahtevala obnaženost, to je tačno. O tome sam detaljno razgovarala sa majkom pre nego što sam odlučila da uđem u ovo snimanje. Prihvatila sam ovu ulogu zato što smatram da je važna za ovaj lik i zato što je to sastavni deo života. Za mene to nije nikakav šok faktor, već samo jos jedan način da se izrazi umetnost.

Kako je protekao rad na seriji „Južni vetar“? Priključila jednoj već dobro uigranoj ekipi, pa me zanima da li je bilo teško uklopiti se i izboriti se za svoje mesto?

Veliki izazov je stati u kadar sa takvim veličinama poput Miloša Bikovića i Miodraga Radonjića i biti pod rediteljskom palicom Miloša Avramovića. Nije mi bilo svejedno, priznajem, i imala sam veliku tremu. Ali, kada sam čula reč „akcija!“, shvatila sam da je sad ili nikad, i da moram da dam sve od sebe kao bih bila svoj maksimum u toj i svakoj sledećoj sceni u kojoj se pojavljujem. Najvažnije mi je da sam se izborila za svoje mesto u kadru, a kako ce se dalje stvari razvijati i kako će gledaoci prihvatiti Minu – videćemo.

Da li ima planova da se lik Mine pojavi i u filmu „Južni vetar 2“?

Mislim da ne. Ali, ako se serija nastavi, verujem da će Mina i dalje biti njen deo. Nadam se da će publika uživati u seriji „Južni vetar“ podjednako kao i u filmu, i da ćemo uskoro početi sa snimanjem druge sezone. Lik Mine bi mogao veoma da vas iznenadi u drugoj sezoni, ali ne smem mnogo da pričam o tome jer oko nje postoji jedna doza misterije veoma važne za seriju.

Da li kod tebe postoji strah da te već na samo  početku karijere reditelji i publika ne dovede u vezu sa jednom vrstom uloge? Na koji način se boriš protiv stereotipa?

Mislim da taj strah postoji kod svake glumice i glumca na početku karijere. Mada, i ne samo na početku. Zapravo, to je neprestana borba koju vodite kao umetnik. Jedini moj savet mladim glumcima je da ne prihvataju svaku ulogu i da se ne boje da kažu i iznesu svoje predloge reditelju i ekipi. Ako imate šta da ponudite, doći ce vam ono što priželjkujete.

Kakvu ulogu priželjkuješ na filmu? Šta je ono što ti još nije ponuđeno, a u čemu bi se rado oprobala?

Moj glumački uzor je Šarliz Teron. Ona je prelepa zena, ali je u svojoj karijeri imala različite uloge, među kojima je i ona u filmu „Čudovište“ zbog koje se ugojima u „poružnila“. Volela bih da dobijem dramsku ulogu u kojoj bih morala da istražujem delove sebe za koje nisam ni znala da postoje. Smatram da svaki glumac, u svakoj ulozi, traži u sebi taj lik koji igra, kako bi ga što verodostojnije dočarao. To ponekad može da bude veoma zahtevno, ali se se glumačkih izazova ne bojim. Naprotiv. Priželjkujem ih i radujem im se.

Sa Milošem Bikovićem glumiš u filmu „Hotel Beograd“, pa me zanima da li si sa njim delila kadar i u Južnom vetru? Šta je to što njega izdvaja među srpskim glumcima mlađe generacije?

Velika čast što sam upravo sa Milošem delila kadar u „Južnom vetru“, a sada i u „Hotelu Beograd“. Pored toga što je vrhunski umetnik, on ima harizmu koja se retko sreće, inteligenciju i dobrodušnost. Smatram da je ta kombinacija vrlina koje poseduje i želje da pomogne drugima upravo ono što ga izdvaja i zbog čega će ga sreća uvek pratiti. Srećna sam što sam na samom početku karijere  sarađivala sa umetnikom kao što je Miloš, i veoma sam zahvalna na prilici da učim od njega.

Oprobala si se na velikom i malom ekranu, ali je još jedna velika želja ostala neispunjena, a to je da zaigraš u nekoj predstavi… Zašto te toliko privlači pozorište?

Pozorište je svet za sebe u koji još nisam kročila. Kao neko ko je odrastao na meksičkim telenovelama, privlači me ta doza drame koju pozorište sa sobom nosi. Iako na setu bude po 50 ljudi pa imate tu vrstu treme, tu može scena da se ponovi. Na pozorišnoj sceni ostaje veoma malo prostora za grešku. Volela bih da vidim kako bih se i tu snašla.

Razgovarao: Đorđe Bajić