NASLOV FILMA: Najgora osoba na svetu

SCENARIO: Joakim Trir, 
Eskil Vogt

REŽIJA: Joakim Trir

ULOGE: Renate Reinsve, 
Anders Danielsen Lie, 
Herbert Nordrum

TRAJANJE: 127’

ZEMLJA: Norveška

GODINA: 2021.

 

Za peti dugometražni igrani film „Najgora osoba na svetu“, Joakim Trir je nagrađen nagradom Zlatni toranj na 28. izdanju Festivala evropskog filma Palić. Film je nedavno nominovan i za nagradu Američke filmske akademije (Oskar) u kategoriji najboljeg scenarija kao i u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku. U Srbiji film je prikazan i u okviru 17. izdanja Festivala Slobodna zona u Beogradu.

„Najgora osoba na svetu“ je film o generacijskom sazrevanju mlade Julije (Renata Reinsve) i njenom putovanju kroz sopstvene nesigurnosti. Trir se odlučuje za snažnu žanrovsku postavku ovom portretno koncipiranom filmu, praveći spoj između komercijalnog filma i autorskog dela. Dok glavna junakinja luta u svojim privatnim odnosima sa muškarcima koliko i u svom profesionalnom životu, reditelj posmatra njenu priču kroz 12 poglavlja sa prologom i epilogom. Direktna asocijacija na književnu strukturu može se pronaći i u narativu filma, s obzirom da Julija radi u knjižari i povremeno i sama piše. Iako se većinski radi o portretnoj stukturi, a ne o intimističkom filmu, pošto se Trir odlučuje za uvođenje off naracije, smeštajući na taj način tačku fokalizacije izvan glavne junakinje. Posmatrački ugao istovremeno štiti od zamke koju može da predstavlja žanr romantične dramedije, ali i pogoduje komunikaciji sa publikom, ostvarujući specifičan žanrovski film koji zadržava snažan autorski potpis. Uvođenjem naratora koji o glavnoj junakinji govori u trećem licu, često zamenjujući i prepričavajući delove dijaloga u prelomnim trenucima života protagonistkinje, Trir ostvaruje distancu od podilaženja melodramskom i emotivnom rasplinjavanju. Autorska distanca koju on sprovodi, ne samo kroz off naraciju, već i kroz stilizaciju i rad sa glumcima, otkriva tanani ironijski otklon prema određenim tendencijama mlađih generacija, ali istovremeno čuva narativ od patosa koji neretko dominira žanrom romantičnih filmova.

Trir dva puta iskače iz realističkog okvira, oba puta ostajući u okviru žanra. Prvi iskok diktiran je narativom pošto junakinja koristi halucinogene gljive, te uključuje frojdovske epizode njenog odnosa sa ocem i upotrebu animacije kao asocijacije na bivšeg ljubavnika, ali i komične alegorije na temu ženskog osvešćivanja. U ovom iskoku prisutan je autorov komentar na „prosvetljenja“ do kojih se dolazi pod dejstvom halucinogenih sredstava. Drugi iskok, posledica je emotivnog stanja junakinje i asocira na nadrealističku plesnu sekvencu iz opservatorije u filmu „La La Land“  Demijena Čazela. Ovakav stilski iskorak potpuno ostaje u žanrovskom ključu romanse, oslobođen dijaloga i u pastelnoj fotografskoj paleti koja odgovara atmosferi romantičnih filmova. Reč je o vizuelno prijemčivoj i veštoj rediteljskoj egzibiciji koja artikuliše emotivno stanje glavne junakinje – ono što ona ne ume da verbalizuje.

Fotografija je u službi prikazivanja „nepravilnosti života“ zbog čega neretko scene traju duže od radnje koja se u sceni odvija i na taj način se odstupa od ustaljenog tempa i ritma. Sa druge strane, scene koje su uobičajeno elaborirane u romantičnim filmovima (raskidi, zaljubljivanje, upoznavanje dvoje ljudi) ovde su udaljene od gledaoca off naracijom i isključivanjem dijaloga.

Trir izbegava „čiste“ krupne planove opredeljujući se najčešće za šire kompozicije, kao i za prisustvo sagovornika u užim planovima kada su u pitanju dijaloške scene. Autor se upotrebom širih planova opredeljuje za postavku kadar-scena, što neminovno menja ritam same režije, zbog čega radnja dobija sporiji tempo, bliži naturalizmu.

„Najgora osoba na svetu“ predstavlja autorsku odu žanru, dajući mladoj generaciji žena centralno postavljenu junakinju koja sadrži sve njihove mane i nesigurnosti. Trir koketira sa stilizacijama u okviru žanrovske mešavine romanse i dramedije, stavljajući u centar ozbiljna pitanja ženskog identiteta, ali i rušenja društvenih normi zadatih celoj generaciji, a naročito ženama.

 

Naslovna fotografija je objavljena uz pismenu dozvolu MCF promo.