NASLOV FILMA: Svakih pet minuta

SCENARIO: Vojin Vasović

REŽIJA: Vojin Vasović

TRAJANJE: 9’

ŽANR: kratkometražni-animirani

GODINA: 2011.

ZEMLJA: Srbija, Kanada



NASLOV FILMA: Bio dvaput jedan kralj

SCENARIO: Vojin Vasović

REŽIJA: Vojin Vasović

TRAJANJE: 13’

GODINA: 2017.

ZEMLJA: Srbija, Kanada, Mađarska

 

Vojin Vasović je reditelj i producent To Blink Animation studija sa bazom u Kragujevcu i Torontu. Vasovićev dugometražni animirani film u nastajanju „Bio dvaput jedan kralj“ (ne mešati sa kratkometražnim filmom istog naziva), podržao je Filmski centar Srbije i MEDIA program (Creative Europe), što ga čini prvim dugometražnim animiranim filmom iz regiona koji je dobio ovu vrstu podrške. Oba Vasovićeva kratkometražna animirana filma „Svakih pet minuta“ i „Bio dvaput jedan kralj“,  imala su veoma uspešan festivalski život i nagrađivani su na festivalima širom sveta. Iako se ova dva kratkometražna ostvarenja dosta razlikuju, i dramaturški i vizuelno, u pitanju su dva ostvarenja u kojima je autor uspeo da kreira nove svetove i da u potpunosti iskoristi prednosti i potencijale forme – što animiranog što kratkometražnog filma.

„Svakih pet minuta“, kratkometražni animirani film, nastao je 2011. godine i u nepunih desetak minuta, na duhovit i začudan način, dočarava publici napor i želju za uspehom i priznanjem onoga ko se bavi umetnošću. Vasović nam prikazuje čekaonicu punu različitih umetnika koji čekaju svojih pet minuta uspeha i slave. Kada jedan od njih konačno dođe na red i uđe u prostoriju kojoj se toliko nadao, tamo ga očekuje litica. Jedino što preostaje nesrećnom protagonisti jeste da veruje u sebe i skoči u bezdan. A, tamo, kako u stvarnosti to zaista i biva, osim slobodnog pada, očekuju ga i povremeni trenuci uspeha i zadovoljstva, samo da bi i on i njegovo delo završili na otpadu i dnu, kao što su i mnogi pre njega. Kada je njegovo vreme isteklo, neko drugi će dočekati svojih pet minuta i nesumnjivo završiti na istoj toj deponiji.

Iako je u pitanju poprilično direktna metafora, koja se može smatrati i kritikom konzumerističke kulture koja je odavno prisutna i u savremenom shvatanju umetnosti, humor i ton ovog ostvarenja doprinose nepretencioznosti i sprečavanju autora da utone u banalnost ili površnost. Ovakva dramaturška struktura u kojoj se ideja stavlja u prvi plan i smešta u žanr apsurda, nije retka pojava kada su u pitanju kratkometražni animirani filmovi.

Kada je u pitanju estetika ovog ostvarenja, iako pričamo o umetnosti, ovaj apsurdni, simbolički svet je gotovo u potpunosti oslobođen boje i bogatstva bilo koje vrste. Čekaonica, junaci, kao i sve što čini taj svet – sve je sivo. Ova odluka autora stvara određeni osećaj ozbiljnosti, daje filmu mračnu notu, ali i doprinosi sterilnosti tog sveta koji se oseća u svakom kadru. Groteskni junaci koji umesto glava imaju novine, radio aparate ili monitore, iz automata za prodaju dobijaju neophodni alat za uspeh, pre nego što bivaju prinuđeni da skoče sa litice. Sirovost stila kojima su junaci nacrtani takođe doprinosi celokupnoj atmosferi filma.

Budući da je u pitanju film bez dijaloga, zvuk, ali i muzika Vladimira Kerkeza, imaju veliki doprinos u svemu navedenom. Glasni i vrlo raznovrsni zvuci automatizma mrtve prirode – radija, automata za prodaju, pomeranje listova novina, u prvoj polovini filma koja se odvija u čekaonici, dočaravaju sivilo i beznađe sveta. U drugoj polovini filma, slobodni pad protagoniste je ispraćen donekle prepoznatljivom instrumentalnom muzikom koja doprinosi osećaju apsurda celokupne situacije kroz koju protagonista prolazi.

Drugi kratkometražni animirani film Vojina Vasovića, „Bio dvaput jedan kralj“, dramaturški je konvencionalniji, a budući da se najpribližnije može opisati kao bajka, stiče se utisak da je možda i pre namenjen nešto mlađoj publici. Dramaturški gledano, najveća zamerka filmu „Bio dvaput jedan kralj“ jeste donekle zbijen narativ, ali sudeći po tome da Vasović sprema dugometražni film istog naslova, nesumnjivo je da će karakteri i priča biti bolje razvijeni u toj formi. I pored toga, Vasović i u ovom filmu uspeva da izbegne konvencije i napravi uzbudljiv kratkometražni animirani film.

Ova bajka sa elementima apsurda, prati kralja podvojene ličnosti, u dve odvojene priče kako nam objašnjava narator (Miodrag Milovanov) i njegove muke koje nastaju usled tog problema. Iako ova bajka u sebi sadrži poznate trope kao što su tvrdoglavi vladar i dvoglavi zmaj, najzanimljiviji jeste tretman unutrašnjeg sukoba junaka. Ovaj sukob je prikazan kroz prikaz sveta koji se deli na dva dela posredstvom tehnike split screen-a, i to na način da jedan deo slike predstavlja jednu polovinu kralja, a drugi deo slike drugu polovinu tog sveta. Tako unutrašnji sukob na kojem je baziran narativ postaje i vizuelno otelotvoren, čime Vasović uspeva da iskoristi potencijal forme kako bi prikazao sukob i u samoj slici.

U odnosu na „Svakih pet minuta“, estetika filma „Bio dvaput jedan kralj“ je dosta kompleksnija i naizgled zahtevnija. Art direkcija i dizajn likova Nikole Stepkovića je zaista na visokom nivou, stoga „Bio dvaput jedan kralj“ deluje kao da je nastao u nekim od najvećih svetskih studija. Muziku koja prati voiceover potpisuju Vladimir Kerkez i Aleksandar Ranđelović. „Bio dvaput jedan kralj“ je imao i zavidan festivalski život i nagrađen je na više od dvadeset svetskih festivala.

Sa ova dva kratkometražna animirana filma, Vasović uspešno skreće pažnju publike na svoj rad i uopšte ne čudi uspeh na festivalima širom sveta. Ne preostaje nam ništa drugo nego da se radujemo njegovom debitantskom dugometražnom ostvarenju, koje će po svoj prilici biti poslastica kako za festivalsku, tako i bioskopsku publiku.