Olga Košarić je ovogodišnja dobitnica nagrade “Marko Glušac”, saopštila je Fondacija “Marko Glušac” koja već osmu godinu za redom dodeljuje priznanje namenjeno najperspektivnijim mladim montažerima. Nagrada će joj biti uručeno u okviru 28. Festivala autorskog filma u Beogradu 1. decembra 2022. u 18:30 sati u MTS dvorani, a novčani deo nagrade finansira Filmski centar Srbije. Dobitnici nagrade “Marko Glušac” u prethodnih sedam godina bili su montažeri: Lazar Predojev, Đorđe Marković, Jelena Maksimović, Davor Bosankić, Marija Šarac, Mina Petrović i Vanja Kovačević.

Montažerka Olga Košarić dobila je u septembru specijalno priznanje za montažu filma “Da li ste videli ovu ženu?” Dušana Zorića i Matije Gluščevića, koji je premijerno prikazan u takmičarskom programu Venecijanskog filmskog festivala, u selekciji “Nedelja kritike”. Pored pomenutog dela, Olga Košarić je monitirala nekoliko hvaljenih kratkih filmova (“Ljubav” i “Strano telo” Dušana Zorića, “Onaj koji donosi kišu” Isidore Veselinović i “Budna deca sanjaju” Hane Pišćević). Na prošlogodišnjem Beldoks festivalu, zajedno sa Anom Žugić nagrađena je za najbolju montažu, za dugometražni dokumentarni film “Telenovela: Sivo u koloru” Filipa Martinovića.

Olga Košarić je 2021. završila master studije na Fakultetu dramskih studija u Beogradu, na Katedri za teoriju i istoriju, masterirajući na temi “Percepcija filmske muzike: Tumačenje i estetski doživljaj srećnog kraja”, a u oktobru ove godine predstavila je svoje istraživanje na tu temu na konferenciji “Psihologija i muzika – interdisciplinarni susreti” u Beogradu.

*

Fondaciju “Marko Glušac” su osnovali reditelji, producenti, montažeri i prijatelji, ljudi koji su sarađivali sa Markom Glušcem, jednim od naših najznačajnijih filmskih montažera.

Marko Glušac (1969-2012) je u kratkoj, ali vrlo plodnoj karijeri montirao više od 40 igranih filmova i televizijskih projekata, počev od “Kaži zašto me ostavi” (1993) Olega Novkovića do “Krugova” Srdana Golubovića, čiju premijeru 2013. godine nije dočekao. U njegovom raznovrsnom opusu su svojevremeni generacijski hitovi “Munje” i “Kad porastem biću Kengur” Radivoja Andrića, dugometražni animirani “Tehnotajz: Edit i ja” Alekse Gajića, niskobudžetni “Život i smrt porno bande” Mladena Đorđevića, blokbaster “Montevideo, Bog te video!” Dragana Bjelogrlića, nagrađivane drame “Klopka” Srdana Golubovića i “Hadersfild” Ivana Živkovića, dugometražni dokumentarac “Zabranjeni bez zabrane” Milana Nikodijevića i Dinka Tucakovića.

Z. J.

Fotografija: Maja Medić