Pavle Mensur (2000) je mladi glumac koji je skrenuo pažnju na sebe ulogama u serijama „Grupa”, „Švindleri”, kao i kratkometražnim igranim filmovima. Uskoro ćemo imati priliku da ga vidimo i u dva filma – jedan u režiji Darka Bajića i drugi u režiji Ivana Stojiljkovića. Pričali smo o prvim ulogama, fakultetu, društvenim mrežama, kao i iskustvu koje se stiče isključivo na filmskom setu.

U ovaj intervju ulazimo kad se život polako vraća u neki svoj ustaljeni ritam. Dva meseca  nije bilo nikakvih snimanja, nije bilo proba za predstave, nije bilo – ničega. Ti si tik pred početak vanrednog stanja završio rad na predstavi „Kretanje”. A očekuju te i premijere dva filma, jedan u režiji Darka Bajića, drugi „Golgeter” Ivana Stojiljkovića. Da li možeš da nam kažeš nešto više o filmovima koji nas očekuju?

Ne volim da pričam o projektima koji tek treba da izađu, često kažem previše ili ono što ne smem… Svakako za mene dva divna iskustva. Uz filmove poput „Crnog bombardera“ ili serije kao što je „Sivi dom“ sam odrastao, a sada sam imao priliku i da radim sa njihovim rediteljem Darkom Bajićem. Mislim da je to privilegija. Takođe, ovo je moje prvo iskustvo da tumačim neku istorijsku ličnost.

A drugi film „Golgeter“ je, zapravo, kratkometražni film u režiji Ivana Stojiljkovića o momku koji svim sredstvima želi da se izbori za mesto u fudbalskom timu. Čak i ako je za to potrebna velika laž koja će nekome uništiti život. Jednom sam ga pomenuo u intervjuu, pa je nekoliko novinara počelo da prenosi tu informaciju verovatno misleći da će biti i javne projekcije.

Svoju karijeru gradiš, najpre, kroz rad na serijama, u često pominjanoj „Grupi”(k: Uroš Tomić, Dragan Đurković; 2019) igraš jednu od glavnih uloga, kao i u seriji „Švindleri” (s: Đorđe Milosavljević; 2020). Kažu da mladi retko dobijaju šansu, a i kad dobiju, to se svede na jako mali broj ljudi. Međutim, mi kroz serije imamo priliku da vidimo mnogo novih, mladih lica koji su postali, zaista, velike zvezde, što se posebno vidi na društvenim mrežama. Kakav je tvoj stav po tom pitanju? Na koji način si došao do svoje prve uloge?

Trenutno industrija snima više nego ikada, samim tim sve više mladih ljudi dobija priliku da se pokaže i dokaže. Za razliku od „Grupe“ za koju sam prošao nekoliko krugova kastinga i bio testiran za više uloga, „Švindlere“ sam dobio na „poverenje“. Nemanja Ćeranić, koji je režirao epizodu „Grupe“, produkciji je preporučio mene i nakon toga smo počeli da razgovaramo na tu temu.

Što se društvenih mreza tiče, one mogu učiniti mlade popularnim, ali ne i zvezdama. Slava i popularnost nisu ista stvar.

Student si (i dalje) na Fakultetu dramskih umetnosti, međutim trenutno, mnogo snimaš i mnogo radiš. Do pre samo par godina bilo je teško videti studente glume koji u prve dve godine studija uopšte smeju da prihvataju uloge i da snimaju. Kako je učešće u serijama i filmovima uticalo na tvoje školovanje,  da li uspevaš da balansiraš oboje? 

Na drugoj godini sam morao da pauziram akademiju zato što smo ušli u snimanje serije „Grupa“. FDU je prestižna i vrlo važna akademija za svakoga ko želi da se bavi ovim poslom, iziskuje mnogo vremena, truda i ne može da se studira usput. Čekam pravi trenutak da se ponovo posvetim akademiji.

Na FDU si glumio i u nekoliko kratkometražnih igranih filmova, koji su učestvovali na Martovskom  festivalu. Nakon toga, radio si serije i filmove u profesionalnim produkcijama. Koja je glavna  razlika u pristupu kod profesionalaca i studenata? Šta si iz profesionalnog sveta uspeo da preneseš na studentsko polje rada? 

Ono što uče studente je da uvek moraju biti profesionalci. Tako da se rad na studentskom projektu, osim uslova, ne razlikuje mnogo od profesionalnog seta. Sa druge strane, naša akademija daje prioritet teatru, tako da ne mogu reći da sam kao student bio pripremljen za snimanje. Neke stvari se mogu naučiti samo i isključivo na akademiji, neke samo i isključivo kroz posao i rad na setu. Mislim da su glumci na neki način zauvek studenti, jer se gluma nikada ne može naučiti do kraja…

Pominjao sam društvene mreže i njihov uticaj –  to je svakako učinilo scenu zanimljivijom jer sad imamo priliku da vidimo mlada lica koja postaju popularna usled mnogo serija koje se snimaju. Kakav je tvoj odnos sa starijim kolegama? Da li oni gledaju sa nepoverenjem u vas zbog vaše nagle popularnosti ili postoji uzajamno poštovanje? 

Što se društvenih mreža tiče − ne znam da je neki reditelj dao ulogu glumcu zbog mnogo pratilaca ili lajkova. Na svoj profil gledam kao na platformu na kojoj mogu da se oglasim u svoje ime, ili da okačim fotografiju na kojoj mislim da sam lepo ispao. Ništa više.

Sa starijim kolegama zaista nikada nisam imao neko loše iskustvo, niti sam primetio neki prezir zbog toga što se način komunikacije i reklamiranja projekata menja sa našom generacijom. Zapravo, mnogo starijih kolega koristi mreže… Najbitnije je da ljudi budu svesni razlike između klik popularnosti, do koje je danas zaista lako doći, i slave za koju je potrebno mnogo godina i rada.

Mnogi glumci se profilišu kroz određeni tip uloge i onda ostanu u tom kalupu, dobijajući uloge kakve su navikli da igraju. Ti, do sada, imaš zaista zavidan niz različitih uloga – od  „Grupe”, preko crnohumornih „Švindlera“ do uloge u predstavi „Kretanje”. Gde vidiš sebe u  narednom periodu? 

Glumom se bavim zato što imam priliku da bežim od Pavla, ali ne jer se plašim sebe, već zato što me zanimaju novi karakteri. I dalje istražujem svoje granice, pa i mogućnosti. Za sada uspevam da se izborim sa, kao što si rekao, kalupima. Nadam se da će tako i ostati.

U zemlji sa malom produkcijom kakva je Srbija, teško je doći u situaciju da možeš da biraš priče koje bi voleo da ispričaš, i kao reditelj, i kao scenarista, ali i kao glumac. Kakve uloge su tebe oduvek privlačile i čime bi ispunio svoj dečački san?

Puno puta sam zapitao sebe da li sam u stanju da odglumim homoseksualca. Da li sam spreman da se prepustim nečemu što mi je na taj način strano, nešto što je tabu, pogotovo kod nas – hoću li u tom smislu uspeti da se ogradim od sebe i da li je moguće da to na kraju bude istinito i uverljivo. Film „Matura“ u kome tumačim adolescenta koji istražuje svoju seksualnost, ušao je selekciju za ovogodišnji Martovski festival (odložen zbog korone). Hoću reći, želim priliku da odigram sve. Ne vidim granice. Mislim da je to jedini pravi pristup ovom poslu.

 

FOTO: privatna kolekcija