NASLOV FILMA: Iznad vrha (Beyond the Peak)

SCENARIO I REŽIJA: Aleksandar Jović

TRAJANJE: 70’

ZEMLJA: SAD

GODINA: 2021.

 

Ako je Verner Hercog, čiji „Grizzly Man“ kao važnu referencu ističe Aleksandar Jović, autor celovečernjeg dokumentarnog filma „Iznad vrha“ (Beyond the Peak), virtuoz dokumentaristike, to je dobrim delom i zbog toga što ume da postavi provokativna pitanja, dodirne bolne tačke i uspostavi gotovo metafizički naboj u odnosu sa protagonistima. Da je Aleksandar Jović (1989) u svom dugometražnom prvencu bar zagrebao po tom hercegovskom pristupu, njegova priča o srpskim iseljenicima u SAD, okupljenim oko pravoslavne Crkve Sv. Nikole u Indijanopolisu, bila bi daleko relevantnija. Ovako, imamo posla sa zanatski veštim, estetski ne preterano inventivnim i unekoliko naivnim filmom.

„Iznad vrha“, prikazan na ovogodišnjem 49. izdanju FEST-a, otvara se biografsko-ispovednom pričom o Dejvidu Rajkoviću, Amerikancu srpskog porekla, koji se nakon prerane smrti brata Zakarija okreće planinarenju. Rajkovićevi duhovno-pustolovni usponi ubrzo se pretvaraju u ekspediciju, kada mu se jedan po jedan pridružuju lokalni Amerikanci srpskog porekla (do četvrte generacije) iz pravoslavnih krugova, i sebi kao zadatak postavljaju služenje nadmorski najviše pravoslavne liturgije u istoriji na vrhu Blanka (4 175 metara) na planini Sangre de Cristo (Hristova krv). Hodočašće sedmorke (nezaobilazna je paralela sa Družinom prstena) zatim se gradi očekivanim tropima i etapama putovanja (široki planovi krajolika, prostranstva Kolorada, kadrovi kroz prozor automobila, posustajanje, preispitivanje smisla puta, intervjui tokom predaha, itd.) ali, logično, prevladava pravoslavni svetonazor koji u „Iznad vrha“, nažalost, povremeno zvuči kao čas veronauke. Tvrdnjama kao što su „iskušenja se prevazilaze strpljenjem, poniznošću i verom“ i opštim mestima poput onog da je čovek mali spram univerzuma održava se zvaničan ton u kome se gotovo ništa ne problematizuje. Osnovna nevolja sa Jovićevim dugometražnim debijem leži upravo u tom nedostatku kritičke distance. Ovako koncipirana i izvedena celina donosi ne posebno razrađene portrete ljudi za koje bi se kritičnijoj publici u Srbiji moglo učiniti da, kolokvijalnim rečnikom, „žive u paralelnom univerzumu“ u kome se suočavaju sa „first world problems“. Istini za volju, ovakav prikaz ima i jedan (možda kolateralni) kvalitet. Izbegavajući širi društveno-politički kontekst i insistirajući na zanesenjacima naizgled potpuno izmeštenim iz relevantnijih dilema našeg doba, autor ih zatvara u mehur kao prikladnu metaforu emigrantskog iskustva. Posvećenost pravoslavnoj veri i dinamika koja se stvara oko crkve u Indijanopolisu samo doprinose iscrtavanju tog simboličko-identitetski lelujavog prostora.

Dramaturški dostatan, „Iznad vrha“ produkcijski je zahtevan i nedvosmisleno bioskopski dokumentarac, čija zavodljiva fotografija, osunčani valeri i sveopšta ležernost (kojoj doprinosi i sladunjava klišeizirana muzika) mogu da ponude prijatno iskustvo pred bioskopskim platnom. Usponi su dobro dokumentovani, montaža moderna, brza i efektna, a čitava potraga Dejvida Rajkovića i saputnika pohvalno je stala u samo 70 minuta.

„Iznad vrha“ jeste solidan i školski zaokružen dokumentarac, ali imigracija/emigracija sa svim svojim ekonomskim, društvenim, kulturnim i identitetskim previranjima tema je koja zaslužuje oštrija gledišta i odrešitiji umetnički postupak.